XVI. gimnazija Zagreb

IDE LITO, IDE LLORET

Uskoro će ponoć. Parkiralište ispred muzeja Mimara krcato je vedrim učenicima XVI. gimnazije i teškim koferima. Sunčane naočale, kratki rukavi i fotoaparati spremni su za Španjolsku.

Uslijedila je beskrajna vožnja autobusima preko dijela Zapadne Europe. Autocestu ipak ubrzo zamjenjuje pogled na more, a silne benzinske postaje sunčani Monako. Kasnije, bogatstva Monte Carla pobuđuju poslovne ambicije mnogih od nas budućih studenata.

Večer u francuskom gradiću Le Cannes (''mali Cannes'') nudi romantičnu atmosferu malenih trgova ispunjenih zvukom jazza i dobrim francuskim vinom. Posjet Francuskoj nam je doista dotaknuo sva osjetila. Raslinje Provanse te mjesto Eze  s tvornicom parfema i simpatičnim vodstvom nije ostavo niti jedan nos ravnodušnim. Nakon doručka selimo se u ''veliki'' Cannes, središte filmskih događanja Europe. Predivan mediteranski grad s daškom hollywoodskog šarma.

Lloret de Mar turističko je okupljalište i često odredište maturanata radi velikog izbora noćnih klubova i dnevnih zabavnih programa. Unatoč osobnom glazbenom ukusu čak su i profesori pokazali zavidne vještine na plesnom podiju. Duge pješčane plaže još su jedan od izvora dnevne ili noćne zabave brojnim posjetiteljima. ,,Vamos a la playa!´´, nitko ne može odoljeti noćnom kupanju. Ako se ikada nađete na plažama otvorenog tipa, zaboravite na strah, čar je u prepuštanju valovima. Djevojke, za oko bi vam lako mogla zapasti neočekivano atraktivna lokalna specijalna policija. Nažalost, govore samo španjolski... :(

 Ipak ono što zaista zaustavlja dah je sama Barcelona. Od urbanih velegradskih trgova do zavučenih mediteranskih uličica, trebate vidjeti sve ponuđeno. Uz mnogobrojna kulturološka mjesta poput muzeja Pablo Piccaso, crkve Sagrada Familia definitivno ne smijemo zaboraviti šarenilo boja i okusa glavne tržnice La Bocceria na poznatoj ulici La Rambli te atrakciju svijetla i vode barcelonskih fontana. Svi su bili oduševljeni subotnjim spektaklom, a neki od nas su ostali i mokri. Mjesto sa savršenim pogledom nije lako naći. :)

Da  bi dojam Španjolske bio potpun, nezaobilazna je večer flamenca. Proveli smo ju uživajući u scenskom i gurmanskoj prezentaciji katalonske kulture tradicionalnog restorana ,,Hacienda´´. Slatkast je okus Sangrie mnoge tu večer prevario. :)

 Sve u svemu, možemo sa sigurnošću tvrditi da je prvi maturalac kako učenika, tako i nekih profesora, ispunio sva očekivanja.

Zadnji je dan. Lica preplavljena kombinacijom umora i sreće slijeću na zagrebački aerodrom. Profesoricama iz preplanulih ruku ispadaju vrećice Zare i Desiguala. Nitko, zapravo, ne želi doma. Zar je tjedan uvijek ovako kratak?

P.S.

Veliko hvala želimo uputiti susretljivoj profesorskoj pratnji i našem vodiču Tomislavu koju su u edukativnu ideju maturalnog putovanja unijeli opuštenu atmosferu. <3

Mateja Nikolac i Karla Pavlić, 4.b

The Malta Experience

Dana 22. kolovoza 2011. oko ponoći, skupina mladih aktivista 4.b razreda XVI. gimnazije okupila se na zagrebačkom Plesu, željno iščekujući trenutak polijetanja za otok Maltu. Iza nas bilo je gotovo cijelo ljeto, mislili smo da ne postoji nešto što već nismo doživjeli, mjesto koje bi nas samim svojim postojanjem moglo iznenaditi i navesti nas na razmišljanje o stalnoj promjeni mjesta boravišta. Bili smo lagano skeptični, uvjereni da naše umijeće tulumarenja ne može doseći višu razinu. Već nakon prve noći na Malti, shvatili smo koliko smo pogriješili.

      Isprva je sve malteško bilo strano. Zrak pun vlage nije godio našim dišnim putovima koliko ni frizurama, paklene vrućine bacale su nas u očaj, sumnjičavi pogledi čistačica djelovali su iritirajuće, čak je i voda imala čudan okus. Počeli smo shvaćati da je dolazak na Maltu usporediv s dolaskom na neki drugi svijet, miljama udaljen od onoga što mi, elitni gimnazijalci, smatramo uobičajenim. Nakon prvotnog šoka, sve nam je to postalo privlačno (osim ranije spomenutih čistačica čije smo kleptomanske sklonosti otkrili čim je iz naših ormarića nestao čitav niz nepovezanih objekata: od svilenog donjeg rublja do kontracepcijskih sredstava). Dani su nam bili ispunjeni raznim oblicima hedonizma: uživali smo izležavajući se na bazenu na krovu hotela, s jednim od atraktivnih koktela u ruci - plaže smo posjećivali samo noću; dok su razgledavanja, na sveopće oduševljenje, svedena na minimum. Razlog tome djelomično su bile i destinacije koje su nam ambiciozne ponude Ban toursa propisale kao obavezne: muzej stakla - ne samo da smo vidjeli stotine vrsta staklenih kipića, već i strojeve koji ih proizvode! - i nezaobilazni malteški zoološki vrt, bogat uglavnom patkama, žabama i močvarnom faunom. Apsolutan must see. Dakako, bilo je i izleta za vrijeme kojih je do izražaja došao naš avanturistički duh (preciznije – riskirali smo živote penjući se po strminama Plave lagune, od milja zvane Rocky Mountains, dok nas je istovremeno udaralo sunce i mamurluk). Ipak, najveće bogatstvo Malte je njen noćni život. U potrazi za provodom i novim, strogo legalnim opijatima, obilazili smo sve moguće klubove (imena koja treba spomenuti su Plush, Koyote, Footloose i Havana). Socijalizirali smo se sa svima. Bili su to provodi koji su nas koštali eura, ponosa i glasnica, provodi života. Vjerujem da se s time slažu i naše profesorice. Sa svih strana, sve je vrištalo I <3 MALTA, vrištali smo i mi. Punih 7 dana živjeli smo živote nekih drugih ljudi, bili smo bez granica, neispavani, ali i dalje entuzijastični; punoljetni, ali i dalje neodgovorni. Malta je značila koktele, pjenu, lošu hotelsku hranu, beskonačna čekanja liftova, koji ne dolaze, i neugodne poglede unutar istih nakon prisjećanja na protekle noći, noćna kupanja, druženja po sobama, bolesno plavetnilo mora, nove ljubavi, originalna mjesta za vršenje nužde, pokoji hit s istoka pušten od najboljeg DJ-a Bugara, preveliki broj beskorisnih suvenira, ali i nakon svega, neizbježne suze na povratku. Ovaj neveliki otok, i sve što smo tamo doživjeli, na nas je ostavio velik utjecaj. Na povratku smo bili uspavani. Zbog rastuće nostalgije, suočavanje sa svakodnevicom nikada nije bilo teže.

      Unatoč početnom skepticizmu svakoga od nas, suvišno je reći da je Malta premašila sva naša očekivanja. Natjerala nas je da sa podsmijehom gledamo na zagrebački noćni život, ali i da cijenimo sjećanje na svaki trenutak koji smo tamo proveli. Iako je išlo manje od pola razreda, mi bekači sa sigurnošću tvrdimo da smo otkrili formulu za savršen maturalac i za samo 8 dana doktorirali njenu primjenu.                             

Antonela Čupić, 4.b

Berlin

Iako je prošla gotovo već jedna puna i šarena godina od slavnog maturalca 4.D razreda, još se uvijek osjeti dašak ludila, adolescentske zaigranosti i iskušenja, zabave, dobrih i pretežito loših, ali jedino nama smiješnih, šala i pošalica te zajedništvo jedne grupe često uzdrmane različitim svađama koje su, na kraju, ipak učvrstile međusobni odnos toliko raznolikih bića ove naše jedinstvene generacije. Ovaj bi sastavak zasigurno bio mnogo vjerodostojniji da je bio napisan po samom povratku s putovanja, stoga sam ja, evo godinu dana poslije, odlučila obrisati prašinu sa svoje kamere i pronaći necenzuriranu snimku burnog maturalca. Od kuda uopće početi? Kako sastaviti rečenice i koje riječi uopće odabrati kako bi nekome tko nije bio s nama prenijela i što zornije prikazala tih osam dana zajedništva i zaigranosti? Najbolje da odmah izbacim faktografske činjenice koje su u većini slučajeva monotone i rutinski napisane, bez imalo tendencije da čitatelja zadrže na otvorenoj stranici i da pročita do kraja tih nekoliko rečenica. Dovoljno je samo da spomenem u kojem se gradu što događalo te na koji način su ga ti budući maturanti, sada već gotovo studenti, doživjeli.

PRVA STANICA- Salzburg

Nakon neprospavane noći u neudobnom, pubertetskim znojem natopljenom i smećem natovarenom autobusu u kojem većina bez pardona ispušta svakakve plinove, što kroz usta, što kroz druge otvore, i u bilo koje doba dana i noći jede Poli i Pikove salame zalivene različitim pićima, stigli smo i u taj slavni Mozartov Salzburg. Odmah ću vam reći, stavivši ruku na srce, kako apsolutno nikome na maturalcu nije do razgledavanja crkvi, skulptura i muzeja, iako se tek nakon cijelog obilaska shvati vrijednost pogledanog, te kako svaka osoba danju umor i podočnjake prekriva tamnim naočalama ne bi li još k tome mogla, umjesto u turističkog vodiča, potajno i kriomice gledati u šarenilo dućana velikih metropolskih gradova. Salzburg je bio tek početak, stoga su entuzijazam i energija još uvijek bili prisutni, što se najviše može vidjeti po broju fotografija. Naime, prvi dan - broj fotografija jednak je ukupnom broju preostalih. Ali to tako uvijek biva, zar ne? I tako, nakon još gorkog i neugodnog okusa kave popijene nekoliko sati prije u Schladmingu, a vrijedne čak 4 eura, počelo je beskrajno fotografiranje, uglavnom jedni drugih, koje je splasnulo po ulasku u autobus. Krenuli smo žurno uhvatiti suton u velikom Berlinu...

DRUGA STANICA- Berlin

Tri sata pjevam onu Bajaginu "Beerlin, nisam mislio na-Beerlin, ..." kada konačno ulazimo u metropolu. Grad osvijetljen gomiletinom automobila, velikim natpisima poznatih svjetskih dućana koje uglavnom ženski dio autobusa s divljenjem gleda računajući koliko džeparca će izdvojiti da se malo "počaste", zatim lampe i simpatični semafori sa svjetlima u obliku užurbanog čovječuljka koji je već postao simbolom toga grada. Oduševljenje  već na prvu. Pubertetlije puštene s lanca u ogromnom gradu poput djeteta u slastičarnici. Što da vam više kažem? Ne znam je li primjereno pisati baš o svemu bez cenzure, ipak ovo ide u školski godišnjak, ali za sve zainteresiranije uvijek postoje naši facebook profili koji prikazuju maturalac u onom naturalnom, necenzuriranom obliku.

Prva večer u Berlinu bila je spoj teškog metala, cajki, tehno muzike, rocka, jazza i R&B-a u jedno. Da, baš cijeli razred prvu je večer proveo kao prava družina, bez obzira na to što tko mislio o kome i bez obzira kojoj subkulturi pripadali i kojoj muzici bili skloniji. Tu večer, a i većinu ostalih, bili smo 4.D.

Prvo jutro poslije, uvijek je najkritičnije, kasnije se već navikneš na nespavanje, uđeš u taj bioritam i držiš ga se sve dok ne dođeš u Zagreb i prespavaš dva dana u komadu u vlastitom krevetu. Tako je to išlo na maturalcima od pamtivijeka, tako će to i ostati. " NEMA SPAVANJA!" postao je čak i razredni moto na ekskurziji. Onda klasika, ujutro nekoliko šalica kave, sunčane naočale, polazak u razgledavanje, glava teška, noge još teže, kapci najteži. A sedamdesetogodišnji turistički vodič sa štapom, ispred nas uvijek dvadeset metara dalje, maše i mršti se što smo toliko tromi. I naravno, njemu uz bok naša najdraža razrednica professoressa Franić koja je u većini slučajeva pokazivala veću energiju, ne samo od vodiča i mladih kršnih učenika, već i od same profesorice tjelesnog Verice Dervoz. Nakon razgledavanja, još malo razgledavanja. Zatim - odmor za ručak koji bi svi uglavnom koristili za spavanje na obližnjoj travi, a potom još malo razgledavanja. I to sve sada zvuči toliko dosadno i naporno, ali vjerujte da vam te dvije riječi ni ne padnu na pamet kada ste tamo. Koliko god bili umorni, uvijek smo nalazili u svemu zabavu te nakon poveće rute kroz ogromni Berlin i ostale gradove, navečer opet našli snage za odlazak u noć. I tako do kraja maturalca.

Bilo je tu još svega…( … ). I naravno, još mnogi drugi događaji i doživljaji koji će zauvijek ostati negdje urezani, ako ništa, barem na mojoj kameri.

TREĆA STANICA- Potsdam

Iako smo zapravo vrlo kratko bili u Potsdamu, uvijek će mi ostati urezana ljepota dvoraca i raskošnih imanja važnih povijesnih ličnosti te djetinjaste pošalice o tome kako je sve to zapravo od Majinog tate. Znam da ne shvaćate, ali to nije zapravo ni nešto presudno u ovom sastavku.

ČETVRTA STANICA- Dresden

Jedan također povijesno vrlo zanimljiv grad. Preletjeli smo ga u nekoliko sati kako bismo do večere stigli u Prag. Ono što je meni ostalo u sjećanju je izgubljeni mobitel i mnoštvo uličnih karikatura koje su predstavljale likove s dvorova. Također, nisu samo glumci ti koji su se obukli u antiknu odjeću. Naime, tamo stanovnici jednostavno šeću u kompletićima iz 19. stoljeća, čisto onako iz mode, a i često se može naići na skupocjene dućane koji proizvode upravo takvu odjeću što je genijalno za vidjeti jer imate osjećaj kao da vas je vremeplov ubacio u doba prosvijećenog apsolutizma.

PETA STANICA- Prag

Konačno dolazimo i u taj, zapravo vrlo sličan Zagrebu, europski grad. Jurimo na večeru, s večere u kupaonicu i izlazimo kao nove osobe. Nikad neću zaboraviti tu transformaciju. Od onog ukiseljenog autobusa, onako neugledni i ošamućeni svim mogućim mirisima, do sastanka pred hotelom sat vremena kasnije. Dečki u košuljama, cure u haljinama i štiklama. Samo pozitivna energija i mladenački duh, a zatim odlazak u noćni život Praga koji se pretvorio u jutarnji.

I tako su tekli dani, jedan za drugim, istom rutinom kao i u Berlinu, toliko malo energije, a opet toliko puno. Lutanje Pragom danju i noću, istraživanje svakog kutka toga grada i traganje za avanturama kojih nikako nije nedostajalo. A zatim dolazimo i do zadnje večeri i zajedničkog odlaska u pivnicu. Cijeli 4.D s professoressom Franić i prof. Vericom Dervoz za jednim stolom. Nova pića samo dolaze, obilježava se kraj jednog predivnog iskustva, stavlja se točka na "i" našem zajedništvu, zaboravljene su sve svađe oko odgađanja testova i biranja destinacije za odlazak na ekskurziju. Jedino je važno što smo opet 4.D. I nisam zapravo shvaćala koliko mi je ta večer bila posebna, evo pa sve do sada kada sam to i zapisala. Rock je opet bio pomiješan s cajkama, David Guetta s Balaševićem, razlike nisu bile bitne. I sada, kada pogledam naše svađe u 4. razredu koji je slijedio, svađe koje su uzrokovale i gorke suze, viku, pa čak i psovke, shvaćam da je to ono što će mi se izbrisati iz sjećanja. Jedino čega ću se ja sjećati i što ću priželjkivati jest to da se jednom, za puno godina kada već budemo imali i vlastite pubertetlije, svi opet sastanemo u jednoj pivnici, baš poput one praške.

Mirjam Vukašin, 4.D