Povijest XVI. gimnazije

Šezdesetih godina 20. stoljeća osjetila se potreba za osnivanjem specijaliziranih gimnazija u kojima bi neka područja bila zastupljena s pojačanom satnicom. Tako je, na poticaj prof. dr. Rudolfa Filipovića, predstojnika Katedre za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, osnovana jezična gimnazija s povećanim brojem sati nastave engleskog jezika. Namjera pri osnivanju takve gimnazije bila je omogućiti učenicima svladavanje stranog jezika u redovnoj obrazovnoj ustanovi, bez dodatnog ulaganja u privatne poduke.

Za lokaciju gimnazije u osnivanju odabrana je tada gotovo nova školska zgrada u Mesićevoj ulici 35, gdje su u dvije smjene funkcionirale dvije osnovne škole: Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića i Osnovna škola Dragice i Rade Končara. Zbog smanjenja broja učenika osnovnoškolske dobi potrebe tog dijela grada bilo je moguće pokriti samo jednom školom. Nastavši de facto spajanjem dviju osnovnih škola, nova je škola zadržala ime Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića i nastavila je s radom u istoj zgradi u jednom turnusu. Drugi turnus dodijeljen je novoosnovanoj XVI. gimnaziji, koja je nazvana po Dragici i Radi Končaru. Izvori govore da je 25. rujna 1964. održan prvi sastanak Savjeta XVI. gimnazije koji su sačinjavali: Nada Buljan, dr. Rudolf Filipović, Zlata Goldstein, Zlata Kipčić, Vera Nagy, Nada Uzelac i Smilja Tripalo. Vršiteljem dužnosti direktora za prvu školsku godinu 1964./65. imenovana je Antica Stojsavljević, profesorica engleskoga jezika u Institutu za fonetiku pri Filozofskom fakultetu  u Zagrebu.

Te prve školske godine upisano je 102 učenika u tri prva i jedan drugi razred. U prvi razred upisani su učenici koji su prošli vrlo zahtjevan prijemni ispit govornog i pisanog engleskog jezika. U drugi razred upisani su vrlo dobri i odlični učenici iz raznih zagrebačkih gimnazija koji su pokazali interes za program nove Škole, poglavito u smislu unaprjeđivanja vlastitog znanja engleskog jezika. Općenito, novoosnovana je Škola budila veliko zanimanje učenika jer je njezin nastavni plan podrazumijevao dvojezično poučavanje nekih predmeta. Postojala je i određena namjera postupnog uvođenja dvojezične nastave svih predmeta.

Engleski jezik bio je prvi obvezni strani jezik sa šest sati tjedne nastave, od kojih su dva sata predavali izvorni govornici. Nastavnici s punim radnim vremenom te prve školske godine 1964./65. bili su: Vjera Čokić, prof. matematike; Maja Emrović, prof. tjelesnog odgoja; Zlata Kipčić i Vera Nagy, profesorice engleskoga jezika; dr. Josip Lučić, prof. povijesti; Vojislav Tomić, prof. hrvatskoga jezika i književnosti i Vlatka Valenta Šiprak, prof. biologije. Ostale nastavne predmete predavali su kolege iz drugih zagrebačkih gimnazija. Dr. Sonia Bičanić, predavač na Filozofskom fakultetu i izvorni govornik, bila je jezični savjetnik. Škola je tijekom cijelog svog rada održavala tijesne veze s Odsjekom za anglistiku i Institutom za fonetiku Filozofskog fakulteta i Britanskim savjetom za kulturne veze čiji su predavači često gostovali u Školi i bili savjetnici i mentori kolegama u Školi. Školske godine 1965./66. profesorica Stojsavljević napustila je XVI. gimnaziju, a prof. Ruža Feldman izabrana je za čelnu osobu Škole.

Školske godine 1966./67. XVI. gimnazija bila je proglašena najboljom gimnazijom u tadašnjoj SFRJ. Dvije godine kasnije bila je treća u državi. Tijekom narednih deset godina (1967.–1977.) Škola je zadržala svoj status jedne od ponajboljih gimnazija u tadašnjoj SFRJ. Školu su posjećivali članovi stranih delegacija vezanih uz obrazovanje koji su dolazili u Hrvatsku, te na taj način pridonijeli njenom ugledu i prepoznavanju u cijeloj Europi. Tijekom tog vremena broj učenika je stalno rastao tako da je 1972./73. Škola imala 16 razrednih odjeljenja, po četiri za svaku generaciju. Prof. Ruža Feldman uspješno je upravljala Školom uz stalnu pomoć prof. dr. Rudolfa Filipovića kao predsjednika Savjeta.

Sredinom sedamdesetih godina započete su radikalne promjene školskog sustava u Hrvatskoj, koje nisu zaobišle ni XVI. gimnaziju. U to je vrijeme došlo do ukidanja gimnazija, odnosno do uvođenja tzv. „usmjerenog obrazovanja“. Tako su  sve srednje škole, jednako dotadašnje gimnazije i strukovne škole, imale u prve dvije godine školovanja izjednačene nastavne planove i programe. U trećoj i četvrtoj godini nastavni planovi bili su različiti za različite tipove škola, te su trebali učenike osposobiti za neko zanimanje. Jezična gimnazija izgubila je svoj obrazovni identitet, koji je najviše bio prepoznat kroz povećani broj sati nastave stranog jezika, te je učenike trebala obrazovati za zanimanja kao što su turistički vodič, inokorespondent ili suradnik u nastavi.

Istodobno s programskom reformom srednjeg školstva u Hrvatskoj provedena je i opsežna formalno-administrativna reforma, koja je podrazumijevala ujedinjavanje po nekoliko srednjih škola u jedan veći, kako se to tada nazivalo, obrazovni centar.

Tako je 1977. godine XVI. gimnazija izgubila pravnu osobnost, te se sa
XVII. gimnazijom V. I. Lenjina, smještenom u Križanićevoj 4a, ujedinjuje u Obrazovni centar za jezike sa sjedištem, također, u Križanićevoj 4a. Godinu kasnije spomenutom Obrazovnom centru pridružila se i dotadašnja Klasična gimnazija. Prva ravnateljica novoosnovanog Obrazovnog centra za jezike bila je prof. Ruža Feldman, koja je s te dužnosti otišla u mirovinu. Važnu ulogu u razvoju Obrazovnog centra za jezike imalo je i dvoje dotadašnjih karizmatičnih direktora XVII. gimnazije i Klasične gimnazije: profesorica Mira Pirker i profesor Marijan Bručić, koji su preuzeli funkcije voditeljâ turnusa. Nakon prof. Feldman Školu su uspješno vodili profesori Aleksandar Kolka, Mirjana Joksić i Zlatko Šešelj. Nastava se u Obrazovnom centru za jezike održavala na dvije lokacije: u Mesićevoj 35 u jednom turnusu te u Križanićevoj 4a u dva turnusa. Vremenom je došlo i do potpunog fuzioniranja svih triju škola, te su gotovo svi profesori izvodili nastavu na obje lokacije i u oba turnusa. Budući da je Obrazovni centar za jezike nastao spajanjem gimnazija, među kojima je i Klasična gimnazija s višestoljetnom tradicijom, profesori su na svaki način nastojali zadržati gimnazijsko ozračje, te su u tome, koliko je to u danim uvjetima bilo moguće, zahvaljujući svojim kompetencijama i vještom pristupu nastavnim programima, i uspjeli.

1990. i 1991. godine stvoreni su uvjeti za novu reformu hrvatskog školstva te su u srednjoškolski sustav vraćene gimnazije kao općeobrazovne institucije. S 31. kolovozom 1991. Obrazovni centar za jezike prestao je postojati i dolazi do njegove disolucije na tri gimnazije pa, formalno, od 1. rujna 1991. postoje: XVI. gimnazija sa sjedištem u Križanićevoj 4a kao jezična gimnazija s engleskim kao prvim stranim jezikom, Klasična gimnazija također sa sjedištem u Križanićevoj 4a te XVIII. gimnazija u Mesićevoj 35 kao jezična gimnazija u kojoj su njemački i francuski dominantni strani jezici.

Ranije je opisano kako su profesori svih triju „starih“ gimnazija sudjelovali u nastavi cjelokupnog Obrazovnog centra za jezike. Prilikom razdruživanja 1991. g. svaki je profesor dobio pravo iskazati želju u kojoj bi novoj gimnaziji želio raditi. Tako su se u zbornici „nove“ XVI. gimnazije našli profesori koji su svoje karijere započeli u XVI. gimnaziji u Mesićevoj, kao i oni koji su djelovali u nekadašnjoj XVII. gimnaziji u Križanićevoj, i to u podjednakom broju. Dakako, tada je već bilo i nešto mlađih kadrova koji su svoj rad započinjali u vrijeme Obrazovnog centra za jezike, od kojih su neki, potrebno je i to spomenuti, svoje srednjoškolske dane ostavili u nekoj od ovdje spominjanih srednjoškolskih institucija. Svi su oni zaslužni za razvoj XVI. gimnazije i zahvaljujući njima poznajemo XVI. gimnaziju kakva je ona danas.

Prvom ravnateljicom obnovljene XVI. gimnazije postala je profesorica Kata Bolf, ranije profesorica matematike u XVII. gimnaziji i dotadašnja voditeljica turnusa u Obrazovnom centru za jezike. Tako je prof. Bolf XVI. gimnaziju povela u novo razdoblje, pri čemu treba istaknuti da je prvih nekoliko godina njezinog mandata obilježilo nezahvalno vrijeme kada je škola u svoje redove nesebično primila određen broj učenika i profesora ratom zahvaćenih hrvatskih prostora.

Sredinom 2000. g. ravnateljem XVI. gimnazije postao je profesor hrvatskoga jezika i književnosti Ante Gulin. Ranih 2000.-ih godina, pod vodstvom prof. Gulina, u rad Škole uvode se mnoge novine. Tako učenici dobivaju mogućnost biranja mnogih sadržaja, poput različitih slobodnih aktivnosti, sudjelovanja u projektnoj nastavi, sudjelovanja u pokretanju i izradi Ljetopisa XVI. gimnazije, web stranice, časopisa 16. krug itd. Također, od 2001. ponovno je uvedena dvojezična nastava iz nekih predmeta te sudjelovanje izvornih govornika u izvedbi nastave engleskog jezika u dvojezičnim razrednim odjeljenjima.

2010. godine ponovno dolazi do promjene u vodstvu XVI. gimnazije.  Profesorica Jadranka Tukša, voditeljica knjižnice, izabrana je na mjesto vršiteljice dužnosti ravnatelja i tu je dužnost obnašala nekoliko mjeseci.

Od prosinca 2010. godine Škola je dobila novu ravnateljicu, prof. Ninu Karković, a bilten Škole i dalje bilježe zapaženi uspjesi učenika i njihovih profesora.