« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
S obzirom na svjetsku slavu koju je stekla, bio bi grijeh ne znati tko je Gospođa. Veliki broj njenih obožavatelja koji danonoćno moli za autograme (a sigurno i više od toga), čeznutljivo je iščekivala trenutak kada će netko objaviti njen intervju. Stoga nemojte više tugovati, stigao je i taj dan. Marljivo smo intervjuirali samu Gospođu i došli do zanimljivih podataka.
1. Gospođo, kako si se okupila te tko je došao na ideju osnivanja benda (tj. tebe)?
Na Cedeviti poslije prvog dana škole Tin, Petar i Fran dobili su ideju da naprave najbolji bend svih vremena, no on nije bio potpun dok basist iz „Funkylanda iz galaksije gruvdromeda“ nije došao pomoći najboljem bendu da postane najbolji bend svih vremena.
2. Odakle ime? Zašto baš Gospođa?
Da je Tin bio žensko, zvao bi se Gospođa. Franu i Petru je to odgovaralo jer se njima sviđaju cure, a i basistu je odgovaralo jer u Funkylandu gospođa znači gospođa.
3. Kako bi opisala glazbu koju sviraju tvoji članovi? Smatraš li da je Gospođa žanr sam po sebi?
Gospođa se može opisati kao prvi bend koji radi savršene pjesme. Gospođa je i lifestyle, pa je tako i moja glazba lifestyle.
4. Dragi savršeni članovi Gospođe, koji vam je nastup ostao u najboljem sjećanju i zašto?
Svi nastupi su nam dragi, ali najdraži nam je kada su u ranoj fazi Gospođe Tin i Fran nastupili na izložbi Franove bake jer su tada dobili kekse. To je bilo odlično. Bili su fini.
5. Jesi li ikada pomislila da će tvoja pjesma „Ti si gej“ biti toliko popularna?
“Ti si gej“ je zamišljena da bude najpopularnija pjesma u svemiru. Tin i Fran pjevaju na frekvencijama koje obični čovjek može protumačiti kao falš ili loše pjevanje, no zapravo pjevanjem tih frekvencija galaksije odzvanjaju milijunima godina. Zbog toga, sve dok bakica iz Yasne Polyane u Bugarskoj ne pjevuši „Ti si gej“ perući veš, pjesma nije ispunila moja očekivanja.
6. Planiraš li možda suradnju s drugim glazbenicima? Da možeš birati, s kim bi najradije htjela svirati?
Moj problem, problem Gospođe, je što me se svi boje. Nitko se ne usudi napraviti suradnju sa mnom jer bih sve zasjenila. Tako da za sada ostaje Gospođa, Gospođa i samo Gospođa. Nemaj drugih Gospođa uz mene!
7. Kakvi su ti planovi za budućnost? Planiraš li uskoro snimanje albuma ili novog spota?
Planovi su davno zapisani u zvijezdama. Jedini je problem što su zvijezde prevruće da im se približim i pročitam tako da ni sama ne znam ništa drugo osim činjenice da trenutno radim na novim pjesmama.
S članovima benda razgovarale Iva Zokić i Katarina Pavelić, 4.b
Knjige su nam novi prijatelji
U svijetu u kojem su knjiga, čitanje i letkira gotovo negativni i odbojni, a večeri s piscima i pjesnicima većini učenika nepoznat i gotovo izumrli pojam, grupa srednjoškolskih profesora i savjetnice iz Agencije za odgoj i obrazovanje, profesorice Maja Zrnčić i Mirela Barbaroša – Šikić, pokazali su volju i interes za organiziranje jednog takvog druženja. Prepoznali su želju, zanimanje i talent učenika srednjih i osnovnih škola, te održali poslijepodnevne radionice u stanovima Marije Jurić Zagorke i Miroslava Krleže.
Jedva smo stali u predviđene prostore, a stolica je nedostajalo za sve koji su se odazvali. Tijekom radionice bili smo podijeljeni u tri grupe, određene uzrastom polaznika. Za razrede srednje škole radionica se održala u četvrtak poslijepodne u stanu Miroslava i Bele Krleže na Tuškancu.
Nakon što smo proveli skoro sat vremena lutajući tamošnjim šumama, Hrvoje i ja smo konačno našli brežuljak na kojem se skrivala kuća do koje je vodio strmi puteljak kojim su Bela i Miroslav nekada svakodnevno prolazili. Danas je ona dio Muzeja grada Zagreba, predivno uređen i održavan prostor. Bez obzira na lutanje, uranili smo, ali nas je dočekalo vedro rapoloženje organizatoricâ i voditelja Zorana Ferića.
Ubrzo su stigli i ostali mladi pisci i pjesnici te smo se „bacili“ na razgledavanje stana. Gomila knjiga i brojni portreti Bele po zidovima i policama, oduševili su nas te smo se uživjeli i vratili malo unazad u vrijeme kada su živjeli supružnici Krleža. No, nismo se dugo zadržali. Dolje su nas čekali kolači.
Počeli smo s jednostavnim vježbama:
1. prepoznavanje vlastitih karakternih osobina u likovima iz poznatih književnih djela 2. traženje pisaca koji bi nas najbolje „izmislili i opisali“
3. kako bismo jedni druge kao pisci opisali.
Uz Ferićeve šale, na koje su se mnogi nadovezivali, vrijeme nam je prošlo u smijehu. Dao nam je nekoliko početaka raznih romana i kratkih priča te smo komentirali je li bismo i zašto nastavili čitati ono što smo započeli, što nas privlači kod knjiga, kakve knjige volimo čitati, koji nam stilovi pisanja najviše odgovaraju i zašto od nečega odmah odustajemo, a nečemu se radujemo i ne ispuštamo iz ruku. Šok i nevjerica nastupili su kada smo shvatili da smo prekoračili svoje određeno vrijeme i da bismo trebali završiti s radom. Prof. Ferić je predložio da produžimo, što je razveselilo pojedince, ali i izazvalo jadikovku mnogih jer neće stići na autobus, vlak ili trening.
Rastali smo se i obećali da ćemo doći i sljedeći put, i onaj poslije toga, i onaj poslije i tako u nedogled. Hrvoje i ja smo poslije raspravljali i prepričavali djela i doživljaje koje smo proživjeli, ugodno iznenađeni i željni novih, sličnih radionica! Posudili smo mnoge knjige koje su nam novi prijatelji preporučili i koje su nas oduševile.
Treba nam više ovakvih ljudi i radionica!
Cvita Pastuović, 2.a
DAN KNJIGE ("Día Internacional del Libro")
Svaki pravi ljubitelj knjige zasigurno zna zašto je značajan dan - 23. travanj. Tada se u nekim zemljama obilježava Dan knjige čiji je puni naziv "Svjetski dan knjige i autorskih prava".
U Parizu 1995. godine Glavna skupština UNESCO-a, UN-ove organizacije za obrazovanje, znanost i kulturu, izabrala je 23. travanj kao simboličan datum kako bi promicali knjigu, čitanje i izdavaštvo, uz zaštitu autorskih prava. Prošireno je vjerovanje da je izabran upravo ovaj datum jer su toga dana 1616. umrli Miguel de Cervantes, William Shakespeare i Inca Garcilaso de la Vega. No istina je malo drugačija. Cervantes je umro 22. travnja, a pokopan je 23., dok je Shakespeare umro 23. travnja po julijanskom kalendaru, što odgovara 3. svibnju gregorijanskog kalendara. Garcilaso de la Vega jedini je umro na taj dan. Usprkos tomu, začetnicima Dana knjige učinilo se prikladnim izabrati 23.travnja za obilježavanje važnosti čitanja i pisane riječi.
Jedna od zanimljivosti, vezanih uz Dan knjige, je činjenica da se sama zamisao zasniva na katalonskom običaju darivanja knjiga i ruža na dan Svetog Jurja (Sant Jordi). Godine 1926. u Španjolskoj je kralj Alfonso XIII. potpisao dekret kojim se počeo slaviti Festival španjolske knjige. Začetnik ideje je Vicente Clavel, španjolski pisac iz Valencije koji je predložio da se na dan Cervantesovog rođenja slavi Festival knjige te je 1930. god. određeno da se originalni datum, dan rođenja, zamijeni za 23. travnja. Običaj je vrlo brzo našao poklonike u cijeloj Španjolskoj. Na taj dan razmjenjivale su se knjige i ruže, pogotovo među zaljubljenima. Ta je tradicija bila jedan od argumenata zašto se UNESCO odlučio za 23. travnja. Španjolci na taj dan dijele i nagradu Cervantes autorima djela na španjolskom jeziku.
Ove godine, kao i prethodnih, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu organizirala je 23. travnja u suradnji sa Španjolskim veleposlanstvom javno čitanje dijelova iz romana "Don Quijote de la Mancha", Cervantesova najvažnijeg djela koje je ostavilo neizbrisiv biljeg u svjetskoj književnosti, te tjedan razmjene knjiga/BookCrossing Week. U knjižnici su bili stolovi s označenim mjestima razmjene gdje su posjetitelji mogli ostaviti knjige koje su željeli podijeliti s drugima ili uzeti izložene knjige.
Španjolsko veleposlanstvo pozvalo je učenike španjolskog jezika iz zagrebačkih gimnazija da sudjeluju u čitanju. Tom obilježavanju ljubazno su se pridružili i učenici naše XVI. gimnazije: Draženka Levačić, Janja Ciglar, Ivana Prenkpalaj Trušček, Marko Kolovrat iz 2. e razreda te Iva Perica iz 2.c razreda. Pred publikom su u glavnom predvorju NSK-a pročitali ulomke iz "Don Quijote-a" u originalnoj verziji na španjolskom jeziku.
U sklopu drugog UNESCO-vog projekta Index Translationum, koji se bavi omogućivanjem uvida u sve podatke o prevođenju nekoga djela, čitalo se također i na engleskom, njemačkom, ruskom i kineskom.
Ovom prilikom, još jednom Hvala! - Ivi, Ivani, Draženki, Janji i Marku na lijepoj gesti. ¡Muchas gracias!
autori teksta: Iva Perica iz 2.c. razreda i Ana Kočman, prof. španjolskog jezika
Perspektiva Marka Kolovrata iz 2.e:
Na dan 23. travnja 2012. nekolicina učenika koji uče španjolski jezik u našoj školi, uputila se u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnjicu na obilježavanje međunarodnog Dana knjige čitanjem dijelova iz jednog od najpoznatijih romana - „Don Quijote“ (punog naziva „El ingenioso hidalgo Don Quijote de la Mancha“) Miguela de Cervantesa.
Događaj je službeno počinjao u 12 sati i uvodnu riječ su dali ravnateljici Nacionalne i sveučilišne knjižnice, španjolskom veleposlaniku u Hrvatskoj i glavnoj knjižničarki Nacionalne i sveučilišne knjižnice (koja je, zanimljivo, Ruskinja). Ubrzo je došao naš red za čitanje. Stali smo sa smiješkom na licu pred publiku i uzeo sam mikrofon od voditeljice programa, predstavio se, i započeo čitati. Redom su dalje čitali: Draženka Levačić, Ivana Trušček Prenkpalaj, Janja Ciglar i Iva Perica. Naš odabrani ulomak iz knjige bio je iz II. poglavlja "Que trata de la primera salida que de su tierra hizo el ingenioso D. Quijote", a izabrala ga je profesorica španjolskog jezika Ana Kočman. Svaki učenik je pročitao dio teksta. Zatim smo se poklonili pred publikom i nakon pljeska, vratili se na mjesto i pozorno slušali druge. Budući da je čitanje „Don Quijotea“ završilo, bili su tu i sudionici iz drugih zemalja koji su čitali izabranu poeziju svoje zemlje. To su bili ljudi iz Sjedinjenih Američkih Država, Savezne Republike Njemačke, Ruske Federacije i NR Kine. Poslije toga je ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice održala završnu riječ u kojoj je predstavila Dan knjige, najavila događanja, i događaj je bio službeno gotov. Preuzeli smo svoje stvari iz garderobe i uputili se u školu, najdražu nam XVI. gimnaziju , koja je taj tjedan bila popodne.
autor teksta: Marko Kolovrat, 2.e
RASADNIK KREATIVNOSTI I DOBRIH IDEJA
Državna smotra Lidrano 2012. godine održala se od 17. do 19. travnja u Hotelu Ivan u hotelskom naselju Solaris. Nakon tri razine smotre (općinska, županijska i državna), autori najboljih literarnih i novinarskih radova, najbolji samostalni i skupni scenski nastupi, te najbolji radio i video radovi. Sveukupno, smotra Lidrano odvijala se u osam kategorija.
Najljepše na Lidranu je činjenica da nema natjecateljski karakter. Nema jurnjave, nema „pripetavanja“ , nema konkurencije. Svaki pojedinac i skupina pozvani su zbog kvaliteta koje su pokazali na prethodnim raznima natjecanja, te u Šibeniku zapravo mogu uživati u suncu (kojeg je nedostajalo), moru, scenskim nastupima i sjajnoj zabavi u hotelu.
Lidrano je bio zaista sjajno organiziran , iako su se okrugli stolovi svih kategorija preklapali. U kategoriji novinarskih radova članice prosudbene komisije održale su sjajnu prezentaciju svih radova, te je svatko imao priliku čitati ulomke svog rada i dobiti konstruktivnu kritiku, dok su literarni radovi bili mnogo slobodnije organizirani, sa predivnim govorom prof. Mićanovića te raspravom o tekstovima u manjim grupama. Okrugli stol u kategoriji novinarskih radova također je pružio mogućnost da svaki učenik predstavi svoj rad na način na koji on to želi, te da s komisijom i ostalim učenicima komentira svoj rad, dok smo se na okruglom stolu u kategoriji literarnih radova bili podijeljeni u manje grupe, u kojima smo sa članovima komisije razgovarali o našim radovima, ali i o nastanku naših radova i pojedinim idejama koje su ih zainteresirale.
Slobodnog vremena bilo je sasvim dovoljno, a mi smo ga iskoristili za uživanje u ljepotama obale šibenskog kraja te samog grada Šibenika, kojeg smo „temeljito“ obišli. Šteta je što organizatori nisu u sam program smotre uvrstili posjet gradu Šibeniku, jer je trodnevni boravak u hotelskom naselju kao što je Solaris ne nudi previše sadržaja osim prešetavanja plažom i izležavanja na istoj.
Zahvaljujući otkazivanju popodnevnih radionica, imali smo priliku pogledati skupne scenske nastupe među kojima je bilo zaista sjajnih izvedbi – „Gospoda Glembajevi“ iz splitske jezične gimnazije koji su bili obojani splitskom političkom situacijom, „Cabaret Columpus“ iz zagrebačke Pete gimnazije koji je bio sjajna kombinacija cabaretske forme i zagrebačkih štikleca, te „Iz dana u dan“, predstava iz zagrebačke Treće gimnazije koja je bila na granici redateljskog kazališta. Od samostalnih nastupa treba izdvojiti sjajne monologe Munchausena iz istoimene Matuline monodrame i Laure Lenbach iz Krležine drame „U agoniji“.
Lidrano je u svakom slučaju događanje pozitivne energije, nastanka novih prijateljstava (i obnove starih, gotovo zaboravljenih), te veliki „rasadnik“ kreativnosti i dobrih ideja.
Hrvoje Korbar, 2.c