XVI. gimnazija Zagreb

REFERENCE GROUPS: Victoria’s Secret Angel (Tomislav Teški)

Comenius

SEMEP

Debatanti

Kultura turizma

                                                                                           Piše: Ana Trogrlić, prof.

Ti se šališ? Zbilja? Ne mogu vjerovati. To je bila moja reakcija kadA mi je prijateljica pričala za program Comenius. Da, želim ! Želim biti bolji profesor, želim usavršiti svoja znanja i vještine, želim da moji učenici imaju kvalitetnu nastavu. Moram se stručno usavršavati, svijet se mijenja, moram prilagoditi nastavu novim generacijama.  Što moram napraviti? pitala sam ushićeno.

I stigli su prvi odgovori: prvo na internetu pronađi stranice Agencije za mobilnost i projekte EU, tamo sve piše, otvori bazu seminara i pronađi seminar za koji misliš da ti je najpotrebniji. Zatim napiši motivacijsko pismo, ispuni prijavnicu i pošalji na natječaj.

Odmah sam se prijavila i pohvalila se svima, bila sam sigurna kako ću  biti odabrana.

Nakon otprilike tri mjeseca javili su mi da nisam prošla.

E, da, imala sam višak samopouzdanja, koja sam ja luzerica.

Na idući rok se nisam prijavila (ego mi je bio malo u komi). Ali ja zaista želim ići na taj seminar!

Prijavila sam se ponovno, ovaj put o svojoj prijavi nisam nikome ništa rekla. Kad je stigao pozitivan odgovor za sudjelovanje na sedmodnevnom seminaru Action methods to Improve the Quality and Motivation in the Learning Environments  u Portugalu bila sam presretna, ali nisam imala puno vremena za slavlje jer su nam organizatori seminara poslali materijale koje smo morali proučiti, morala sam napraviti plakat i pročitati knjigu Emocionalna inteligencija na engleskom kako bih mogla sudjelovati u raspravi....toliko posla, ajme, odakle da krenem.

Prvo ono najlakše, pokloni za sudionike seminara. Tu nije bilo nikakve dileme, na sva putovanja nosim propagandne materijale Hrvatske turističke zajednice, a prof. Ciglar mi kaže da nisam patriot zato što jedem Milka čokolade umjesto Kraševih čokolada.

Seminar je bio intenzivan i na njemu je sudjelovalo 35 kolega iz 11 europskih država. Bili smo smješteni u hotelu pokraj Lisabona, okruženi samo prirodnim ljepotama kako bismo se mogli bolje fokusirati na učenje. Imali smo aktivnosti ujutro i popodne, u međuvremenu, samo kratka šetnja do plaže. Moji portugalski prijatelji s CouchSurfinga, koje sam ugostila u Hrvatskoj, nakon što su vidjeli moj raspored, predlagali su mi da markiram ili da sjednem u zadnji red i spavam.

Nije bilo zadnjeg reda, morali smo sjediti u krugu i sudjelovati, konstantno smo dobivali zadatke koje smo morali rješavati, svi smo morali argumentirati naše stavove i odgovore. Glede markiranja, čak i da je seminar bio dosadan i beskorisan i da nemam odgovornosti prema novcima Europske unije, ne bih se usudila zbrisati jer bi to značilo da ne ću dobiti potvrdu o sudjelovanju i da sve troškove moram sama platiti. Stručno usavršavanje je bilo u cijelosti financirano od strane Agencije za mobilnost i projekte EU.

Sve što sam naučila, odmah sam počela primjenjivati u svom radu. Najzanimljivija su mi bila izlaganja kolega iz Finske, od njih sam čula bezbroj primjera dobre prakse. Priznajem, s Fincima sam se najviše družil, jer se od njih može najviše naučiti, primjer je to čistog utilitarizma.

Znanje i iskustvo koje sam stekla je neprocjenjivo, kako za moj osobni rast i razvoj, tako i za sve one s kojima surađujem.

Dužnost svakog profesora je da podučavanjem mladih mijenja svijet u kojem živimo. Potrudit ću se obaviti svoj dio posla.

I za kraj, samo mali dio onoga što sam naučila:

” Feelings don’t kill”

BUT

”If you don’t feel you  might kill”

SEMEP 2011., LJETNA ŠKOLA NA VISU 2011.

piše: Valentina Matoic i Borna Jambrošić

Četiri vruća srpanjska dana 2011. godine proveli smo u Komiži na otoku Visu, kamo nas je odvela najdraža nam profesorica, prof.Tina Milavić, u organizaciji SEMEP-a i njegove Ljetne škole.
Cilj cijelog programa bio je dovesti što više učenika i profesora iz cijele Hrvatske u Komižu da bi predstavili svoje radove te izmijenili iskustva. Program je bio bogat i raznolik, a uključivao je razne radionice koje su pohađali i učenici i profesori.

Zbog velikog broja učenika, prezentacije, koje su nas i dovele na Vis, smo prezentirali dva dana. Nakon radionica, predavanja i prezentacija imali bismo malo slobodnog vremena i za kupanje, ali i za razgledavanje Komiže i cijelog otoka Visa.
Program radionica bio je zanimljiv i poučan - učili smo kako vezati različite vrste čvorova, učili smo o vrstama brodova, kulturi i povijesti Visa te o ribi. Predavanja su bila zanimljiva, naročito o morskim psima i komiškim brodicama.  Također smo imali i radionicu aromaterapije u kojoj smo izrađivali vlastite kreme od prirodnih materijala u pratnji profesora mentora.

Svoje znanje također smo obogatili činjenicama iz učeničkih prezentacija čije su tematike varirale i pokrivale razna područja znanosti: kemiju, fiziku, biologiju i geografiju. Definitivno je sve nadmašio izlet na Biševo gdje smo imali priliku vidjeti Modru špilju koja je oduševila sve posjetitelje. Uživo je još i ljepša nego na slikama.
Iako se čini kako nije bilo dovoljno vremena za uživanje, slobodnog vremena bilo je napretek. Bilo je vremena i za kupanje i za izlaske i za spavanje. Upoznali smo mnoge ljude koje su zanimale iste stvari kao i nas. Sve to zajedno, bilo je spoj za nenadmašno iskustvo koje će se još dugo pamtiti.

II. International junior debate tournament  Zagreb ili za sve je kriv Jurica

piše: Ela Jurko, 2.D

Vratimo se malo na datum 11.11.2011. Tog dana je Juricu nazvala voditeljica njegovog osnovnoškolskog debatnog kluba koji je i organizirao ovo natjecanje i objasnila mu kako će morati debatirati i pronaći si ekipu. Jurica, koji je zaključio da mu se ne da sad nešto tamo pričat u subotu ujutro nakon što je tjedan dana prije bio prezaposlen osvajanjem jednog drugog međunarodnog turnira ali o tome nekom drugom prilikom, uspješno je vrbovo Ivu, Katarinu i mene misleći da je tako izbjegao svaku mogućnost napora . No kako ipak postoji nekakva pravda gđa. Vesna mu je ljubazno objasnila da to znači da će nas morat pripremati te biti domaćin natjecanju. I tako smo se mi  tjedan dana kasnije zaputili u o.š Juraj Kaštelan očekujući ništa više od par dobivenih debati i kojeg novog poznanstva. Teze iznijete za turnir bile su : Glasačka dob trebala bi biti 16 godina, Testiranje na životinjama trebalo bi biti zabranjeno i Kompanije ne bi trebale zapošljavati pušače. Na turniru je prisustvovalo 20 ekipa iz Makedonije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske u dobi od 14-17 godina. Iako nismo ništa očekivali osvojili smo 3. mjesto (trebalo je biti 2. ali se dogodila pogreška u brojanju bodova), Ušle smo u polufinale kao jedina ekipa koja je imala svih 6 pobjeda i osvojili smo izvrsna individualna mjesta (Katarina 7., Iva 10., A moja malenkost 4.). Također bilo bi važno spomenuti kako je Jurica (osim što je bio odličan domaćin koji nas je zabavljao ta dva dana, i polomio mnogo srca mladih makedonki) prvi puta u svojoj blistavoj debatnoj karijeri samostalno i vrlo uspješno sudio debate. Nemala stvar je kako su prva tri mjesta osvojile Hrvatske ekipe (dvije iz Rijeke i jedna iz Zagreba). A ono zbog čega nam je ovo natjecanje ostalo u najboljem sjećanju su nova prijateljstva koja su čak dovela i do pozivanja na međunarodne turnire diljem regije, ali o tome neki drugi put.

Debatno natjecanje

                Pobjedivši na regionalnom debatnom natjecanju u Zagrebu na temu plastike i očuvanja okoliša, bio sam jedan od deset izabranih debatanata između sto prijavljenih iz Zagrebačkih srednjih škola koji će predstavljati zemlju i školu na internacionalnom debatnom natjecanju u Rimu. Uz mene prošli su učenici iz Sedme, Prve, Nadbiskupske, Ekonomske, Petnaeste i Desete gimnazije.

                Pošto svi putovi vode u Rim, mi smo odlučili otići avionom, te nakon teškog dizanja u četiri ujutro i presjedanja na Frankfurtskom aerodromu u Rim smo sletjeli oko dva sata poslijepodne. Nakon višesatnog putovanja jedino čega smo bili željni bio je ručak. Stoga smo se počastili nadaleko i naširoko poznatom talijanskom kuhinjom. Oko četiri sata konačno smo došli do hotela, gdje su nas dočekali domaćini, odmah smo se otišli registrirati za debatu koja se trebala održati idućeg dana. Potom smo krenuli na glavni „briefing“  koji je trajao do navečer. Na „briefingu“ nas je glavni voditelj upoznao s pravilima debate i sistemom ocjenjivanja kojim će se odrediti deset najboljih debatanata od pedeset prijavljenih, koji su došli iz Njemačke, Italije, Turske, Bugarske i, naravno , Hrvatske. Tada nam je bilo rečeno koju poziciju ćemo imati u sutrašnjoj debati, te smo imali priliku s trenerima napisati i uvježbati naše govore. Nakon završetka „briefinga“ blagodat slobodne večeri iskoristili smo na najbolji mogući način, šetnjom starom gradskom jezgrom.

Nakon doručka u hotelu smo se obukli u svečana odijela te smo se zaputili u Villu Borghese gdje će se održati debata. Debata se održala na istu temu kao i ona u Zagrebu, dakle plastika i očuvanje okoliša, samo što su ovaj put govornici mogli održati svoj govor na materinjem jeziku ili na engleskom jeziku budući da  smo imali simultane prevoditelje za sve navedene jezike. Debata je završila oko dvanaest sati te smo onda dobili pola sata stanke dok su suci birali deset najboljih govornika. Proglašenje pobjednika trajalo je oko sat vremena i pokazalo se da je najuspješnija ekipa bila bugarska, a odmah iza njih, njemačka. Nažalost nitko iz Hrvatske nije bio izabran u top deset, ali nas to nije rastužilo. Nakon debate otišli smo u restoran u centru grada gdje se zaključilo natjecanje i održani su završni govori organizatora. Nakon ručka dobili smo turističkog vodiča koji nas je proveo ostatkom grada i ispričao priču o svakoj građevini koju smo vidjeli. Obišli smo Colosseum, Fontanu di Trevi, Španjolske stepenice i Forum Romanum. Nakon završetka obilaska uputili smo se do hotela te smo se spremili za večernji izlazak.

Naš zadnji dan u Rimu proveli smo u Vatikanu te smo bili u Petrovoj crkvi. Nažalost u Vatikanske muzeje nismo stigli ući budući da nam je let za Zagreb bio u dva. Ovo nezaboravno putovanje nam je svima ostalo u sjećanju te se nadamo da novčić bačen u fontanu nije bio uzaludan te da ćemo se doista vratiti u Rim.

Kultura turizma

Projekt Kultura turizma projekt je koji već drugu godinu organizira Turistička zajednica Grada Zagreba kako bi učenici zagrebačkih srednjih školi bolje upoznali sam pojam turizma, koji je vrlo važan u hrvatskom društvu, te sami osmislili projekt kojim bi na nov način mogli predstaviti turističku ponudu Zagreba.

Ove godine u projektu je sudjelovalo desetak škola, među kojima se našla i 16. gimnazija. Svakoj školi dodijeljena su financijska sredstva kako bi mogli realizirati svoj projekt i kroz razne produkte, a projekt je predstavljen na sajmu CroTour u veljači, te u Muzeju suvremene umjetnosti u svibnju. Na svoja dva projekta radili smo tijekom cijele godine, a za teme smo odabrali „Zagreb for free“ i „Tradicionalne obrte  Zagreba“.

Projekt „Zagreb for free“ zamislili smo zbog sve većeg broja mladih turista koji prolaze kroz Zagreb sa malim budžetom, te često tragaju za što jeftinijim ili besplatnim kulturno povijesnim znamenitostima, ali i događanjima, kao što su koncerti, filmski festivali i razne proslave. U sklopu projekta posjetili smo brojne muzeje, među kojima nas je posebno zainteresirao Muzej za umjetnost i obrt, Klovićevi dvori (izložba Pabla Picassa) i Etnografski muzej. Produkt projekta „Zagreb for free“ dvojezični je kalendar svih besplatnih zbivanja u Zagrebu koja smo uspjeli pronaći, a brojne koncerte i festivale smo i sami posjetili. Osim toga, tiskali smo i majice, bedževe te platnene torbe.

Drugi projekt, „Tradicionalni obrti“, odlučili smo raditi jer su nas zainteresirale razne zanatske radionice kakve smo vidjeli na putovanjima. Centralni dio rada na projektu je bila radionica izrade licitarskih srca u Hrvatskoj kući. Na radionici smo imali prilike sami izraditi, obojati i ukrasiti licitarska srca, a neke od djevojaka iz naše škole su u sklopu suradnje sa Hrvatskom kućom nosile su kreacije Mine Petre na modnoj reviji na sajmu CroTour. 7

Osim licitarskih srca, snimili smo i kratki film o radionici izrade licitarskih srca i o povijesti tog vrlo zanimljivog obrta. U sklopu projekta „Zagreb for free“ također smo snimili kratki promotivni film u kojem smo razgovarali sa brojnim mladim turistima i učenicima na razmjeni koji su došli u Zagreb.

Tijekom cijelogodišnjeg rada na projektu bolje smo upoznali povijest i znamenitosti našeg grada te načine na koji bismo mogli naš grad predstaviti brojnim turistima. Osim toga, projekt je bio vrijedno iskustvo zbog višemjesečnog timskog rada i kreativnog procesa. Zahvaljujući našim profesoricama Davorki Franić i Nataši Kauzlarić, uspješno smo realizirali ovaj projekt te se nadamo da ćemo imati prilike raditi na sličnim projektima u narednim godinama.