« Sijeanj 2028 » | ||||||
Po | Ut | Sr | e | Pe | Su | Ne |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
REFERENCE GROUPS: Victoria’s Secret Angel (Tomislav Teški)
Piše: Ana Trogrli, prof.
Ti se šališ? Zbilja? Ne mogu vjerovati. To je bila moja reakcija kadA mi je prijateljica priala za program Comenius. Da, elim ! elim biti bolji profesor, elim usavršiti svoja znanja i vještine, elim da moji uenici imaju kvalitetnu nastavu. Moram se struno usavršavati, svijet se mijenja, moram prilagoditi nastavu novim generacijama. Što moram napraviti? pitala sam ushieno.
I stigli su prvi odgovori: prvo na internetu pronai stranice Agencije za mobilnost i projekte EU, tamo sve piše, otvori bazu seminara i pronai seminar za koji misliš da ti je najpotrebniji. Zatim napiši motivacijsko pismo, ispuni prijavnicu i pošalji na natjeaj.
Odmah sam se prijavila i pohvalila se svima, bila sam sigurna kako u biti odabrana.
Nakon otprilike tri mjeseca javili su mi da nisam prošla.
E, da, imala sam višak samopouzdanja, koja sam ja luzerica.
Na idui rok se nisam prijavila (ego mi je bio malo u komi). Ali ja zaista elim ii na taj seminar!
Prijavila sam se ponovno, ovaj put o svojoj prijavi nisam nikome ništa rekla. Kad je stigao pozitivan odgovor za sudjelovanje na sedmodnevnom seminaru Action methods to Improve the Quality and Motivation in the Learning Environments u Portugalu bila sam presretna, ali nisam imala puno vremena za slavlje jer su nam organizatori seminara poslali materijale koje smo morali prouiti, morala sam napraviti plakat i proitati knjigu Emocionalna inteligencija na engleskom kako bih mogla sudjelovati u raspravi....toliko posla, ajme, odakle da krenem.
Prvo ono najlakše, pokloni za sudionike seminara. Tu nije bilo nikakve dileme, na sva putovanja nosim propagandne materijale Hrvatske turistike zajednice, a prof. Ciglar mi kae da nisam patriot zato što jedem Milka okolade umjesto Kraševih okolada.
Seminar je bio intenzivan i na njemu je sudjelovalo 35 kolega iz 11 europskih drava. Bili smo smješteni u hotelu pokraj Lisabona, okrueni samo prirodnim ljepotama kako bismo se mogli bolje fokusirati na uenje. Imali smo aktivnosti ujutro i popodne, u meuvremenu, samo kratka šetnja do plae. Moji portugalski prijatelji s CouchSurfinga, koje sam ugostila u Hrvatskoj, nakon što su vidjeli moj raspored, predlagali su mi da markiram ili da sjednem u zadnji red i spavam.
Nije bilo zadnjeg reda, morali smo sjediti u krugu i sudjelovati, konstantno smo dobivali zadatke koje smo morali rješavati, svi smo morali argumentirati naše stavove i odgovore. Glede markiranja, ak i da je seminar bio dosadan i beskorisan i da nemam odgovornosti prema novcima Europske unije, ne bih se usudila zbrisati jer bi to znailo da ne u dobiti potvrdu o sudjelovanju i da sve troškove moram sama platiti. Struno usavršavanje je bilo u cijelosti financirano od strane Agencije za mobilnost i projekte EU.
Sve što sam nauila, odmah sam poela primjenjivati u svom radu. Najzanimljivija su mi bila izlaganja kolega iz Finske, od njih sam ula bezbroj primjera dobre prakse. Priznajem, s Fincima sam se najviše druil, jer se od njih moe najviše nauiti, primjer je to istog utilitarizma.
Znanje i iskustvo koje sam stekla je neprocjenjivo, kako za moj osobni rast i razvoj, tako i za sve one s kojima suraujem.
Dunost svakog profesora je da poduavanjem mladih mijenja svijet u kojem ivimo. Potrudit u se obaviti svoj dio posla.
I za kraj, samo mali dio onoga što sam nauila:
” Feelings don’t kill”
BUT
”If you don’t feel you might kill”
SEMEP 2011., LJETNA ŠKOLA NA VISU 2011.
piše: Valentina Matoic i Borna Jambroši
etiri vrua srpanjska dana 2011. godine proveli smo u Komii na otoku Visu, kamo nas je odvela najdraa nam profesorica, prof.Tina Milavi, u organizaciji SEMEP-a i njegove Ljetne škole.
Cilj cijelog programa bio je dovesti što više uenika i profesora iz cijele Hrvatske u Komiu da bi predstavili svoje radove te izmijenili iskustva. Program je bio bogat i raznolik, a ukljuivao je razne radionice koje su pohaali i uenici i profesori.
Zbog velikog broja uenika, prezentacije, koje su nas i dovele na Vis, smo prezentirali dva dana. Nakon radionica, predavanja i prezentacija imali bismo malo slobodnog vremena i za kupanje, ali i za razgledavanje Komie i cijelog otoka Visa.
Program radionica bio je zanimljiv i pouan - uili smo kako vezati razliite vrste vorova, uili smo o vrstama brodova, kulturi i povijesti Visa te o ribi. Predavanja su bila zanimljiva, naroito o morskim psima i komiškim brodicama. Takoer smo imali i radionicu aromaterapije u kojoj smo izraivali vlastite kreme od prirodnih materijala u pratnji profesora mentora.
Svoje znanje takoer smo obogatili injenicama iz uenikih prezentacija ije su tematike varirale i pokrivale razna podruja znanosti: kemiju, fiziku, biologiju i geografiju. Definitivno je sve nadmašio izlet na Biševo gdje smo imali priliku vidjeti Modru špilju koja je oduševila sve posjetitelje. Uivo je još i ljepša nego na slikama.
Iako se ini kako nije bilo dovoljno vremena za uivanje, slobodnog vremena bilo je napretek. Bilo je vremena i za kupanje i za izlaske i za spavanje. Upoznali smo mnoge ljude koje su zanimale iste stvari kao i nas. Sve to zajedno, bilo je spoj za nenadmašno iskustvo koje e se još dugo pamtiti.
II. International junior debate tournament Zagreb ili za sve je kriv Jurica
piše: Ela Jurko, 2.D
Vratimo se malo na datum 11.11.2011. Tog dana je Juricu nazvala voditeljica njegovog osnovnoškolskog debatnog kluba koji je i organizirao ovo natjecanje i objasnila mu kako e morati debatirati i pronai si ekipu. Jurica, koji je zakljuio da mu se ne da sad nešto tamo priat u subotu ujutro nakon što je tjedan dana prije bio prezaposlen osvajanjem jednog drugog meunarodnog turnira ali o tome nekom drugom prilikom, uspješno je vrbovo Ivu, Katarinu i mene mislei da je tako izbjegao svaku mogunost napora . No kako ipak postoji nekakva pravda ga. Vesna mu je ljubazno objasnila da to znai da e nas morat pripremati te biti domain natjecanju. I tako smo se mi tjedan dana kasnije zaputili u o.š Juraj Kaštelan oekujui ništa više od par dobivenih debati i kojeg novog poznanstva. Teze iznijete za turnir bile su : Glasaka dob trebala bi biti 16 godina, Testiranje na ivotinjama trebalo bi biti zabranjeno i Kompanije ne bi trebale zapošljavati pušae. Na turniru je prisustvovalo 20 ekipa iz Makedonije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske u dobi od 14-17 godina. Iako nismo ništa oekivali osvojili smo 3. mjesto (trebalo je biti 2. ali se dogodila pogreška u brojanju bodova), Ušle smo u polufinale kao jedina ekipa koja je imala svih 6 pobjeda i osvojili smo izvrsna individualna mjesta (Katarina 7., Iva 10., A moja malenkost 4.). Takoer bilo bi vano spomenuti kako je Jurica (osim što je bio odlian domain koji nas je zabavljao ta dva dana, i polomio mnogo srca mladih makedonki) prvi puta u svojoj blistavoj debatnoj karijeri samostalno i vrlo uspješno sudio debate. Nemala stvar je kako su prva tri mjesta osvojile Hrvatske ekipe (dvije iz Rijeke i jedna iz Zagreba). A ono zbog ega nam je ovo natjecanje ostalo u najboljem sjeanju su nova prijateljstva koja su ak dovela i do pozivanja na meunarodne turnire diljem regije, ali o tome neki drugi put.
Debatno natjecanje
Pobjedivši na regionalnom debatnom natjecanju u Zagrebu na temu plastike i ouvanja okoliša, bio sam jedan od deset izabranih debatanata izmeu sto prijavljenih iz Zagrebakih srednjih škola koji e predstavljati zemlju i školu na internacionalnom debatnom natjecanju u Rimu. Uz mene prošli su uenici iz Sedme, Prve, Nadbiskupske, Ekonomske, Petnaeste i Desete gimnazije.
Pošto svi putovi vode u Rim, mi smo odluili otii avionom, te nakon teškog dizanja u etiri ujutro i presjedanja na Frankfurtskom aerodromu u Rim smo sletjeli oko dva sata poslijepodne. Nakon višesatnog putovanja jedino ega smo bili eljni bio je ruak. Stoga smo se poastili nadaleko i naširoko poznatom talijanskom kuhinjom. Oko etiri sata konano smo došli do hotela, gdje su nas doekali domaini, odmah smo se otišli registrirati za debatu koja se trebala odrati idueg dana. Potom smo krenuli na glavni „briefing“ koji je trajao do naveer. Na „briefingu“ nas je glavni voditelj upoznao s pravilima debate i sistemom ocjenjivanja kojim e se odrediti deset najboljih debatanata od pedeset prijavljenih, koji su došli iz Njemake, Italije, Turske, Bugarske i, naravno , Hrvatske. Tada nam je bilo reeno koju poziciju emo imati u sutrašnjoj debati, te smo imali priliku s trenerima napisati i uvjebati naše govore. Nakon završetka „briefinga“ blagodat slobodne veeri iskoristili smo na najbolji mogui nain, šetnjom starom gradskom jezgrom.
Nakon doruka u hotelu smo se obukli u sveana odijela te smo se zaputili u Villu Borghese gdje e se odrati debata. Debata se odrala na istu temu kao i ona u Zagrebu, dakle plastika i ouvanje okoliša, samo što su ovaj put govornici mogli odrati svoj govor na materinjem jeziku ili na engleskom jeziku budui da smo imali simultane prevoditelje za sve navedene jezike. Debata je završila oko dvanaest sati te smo onda dobili pola sata stanke dok su suci birali deset najboljih govornika. Proglašenje pobjednika trajalo je oko sat vremena i pokazalo se da je najuspješnija ekipa bila bugarska, a odmah iza njih, njemaka. Naalost nitko iz Hrvatske nije bio izabran u top deset, ali nas to nije rastuilo. Nakon debate otišli smo u restoran u centru grada gdje se zakljuilo natjecanje i odrani su završni govori organizatora. Nakon ruka dobili smo turistikog vodia koji nas je proveo ostatkom grada i ispriao priu o svakoj graevini koju smo vidjeli. Obišli smo Colosseum, Fontanu di Trevi, Španjolske stepenice i Forum Romanum. Nakon završetka obilaska uputili smo se do hotela te smo se spremili za veernji izlazak.
Naš zadnji dan u Rimu proveli smo u Vatikanu te smo bili u Petrovoj crkvi. Naalost u Vatikanske muzeje nismo stigli ui budui da nam je let za Zagreb bio u dva. Ovo nezaboravno putovanje nam je svima ostalo u sjeanju te se nadamo da novi baen u fontanu nije bio uzaludan te da emo se doista vratiti u Rim.
Projekt Kultura turizma projekt je koji ve drugu godinu organizira Turistika zajednica Grada Zagreba kako bi uenici zagrebakih srednjih školi bolje upoznali sam pojam turizma, koji je vrlo vaan u hrvatskom društvu, te sami osmislili projekt kojim bi na nov nain mogli predstaviti turistiku ponudu Zagreba.
Ove godine u projektu je sudjelovalo desetak škola, meu kojima se našla i 16. gimnazija. Svakoj školi dodijeljena su financijska sredstva kako bi mogli realizirati svoj projekt i kroz razne produkte, a projekt je predstavljen na sajmu CroTour u veljai, te u Muzeju suvremene umjetnosti u svibnju. Na svoja dva projekta radili smo tijekom cijele godine, a za teme smo odabrali „Zagreb for free“ i „Tradicionalne obrte Zagreba“.
Projekt „Zagreb for free“ zamislili smo zbog sve veeg broja mladih turista koji prolaze kroz Zagreb sa malim budetom, te esto tragaju za što jeftinijim ili besplatnim kulturno povijesnim znamenitostima, ali i dogaanjima, kao što su koncerti, filmski festivali i razne proslave. U sklopu projekta posjetili smo brojne muzeje, meu kojima nas je posebno zainteresirao Muzej za umjetnost i obrt, Klovievi dvori (izloba Pabla Picassa) i Etnografski muzej. Produkt projekta „Zagreb for free“ dvojezini je kalendar svih besplatnih zbivanja u Zagrebu koja smo uspjeli pronai, a brojne koncerte i festivale smo i sami posjetili. Osim toga, tiskali smo i majice, bedeve te platnene torbe.
Drugi projekt, „Tradicionalni obrti“, odluili smo raditi jer su nas zainteresirale razne zanatske radionice kakve smo vidjeli na putovanjima. Centralni dio rada na projektu je bila radionica izrade licitarskih srca u Hrvatskoj kui. Na radionici smo imali prilike sami izraditi, obojati i ukrasiti licitarska srca, a neke od djevojaka iz naše škole su u sklopu suradnje sa Hrvatskom kuom nosile su kreacije Mine Petre na modnoj reviji na sajmu CroTour. 7
Osim licitarskih srca, snimili smo i kratki film o radionici izrade licitarskih srca i o povijesti tog vrlo zanimljivog obrta. U sklopu projekta „Zagreb for free“ takoer smo snimili kratki promotivni film u kojem smo razgovarali sa brojnim mladim turistima i uenicima na razmjeni koji su došli u Zagreb.
Tijekom cijelogodišnjeg rada na projektu bolje smo upoznali povijest i znamenitosti našeg grada te naine na koji bismo mogli naš grad predstaviti brojnim turistima. Osim toga, projekt je bio vrijedno iskustvo zbog višemjesenog timskog rada i kreativnog procesa. Zahvaljujui našim profesoricama Davorki Frani i Nataši Kauzlari, uspješno smo realizirali ovaj projekt te se nadamo da emo imati prilike raditi na slinim projektima u narednim godinama.