XVI. gimnazija Zagreb

Upoznajte nove profesore.

PREDSTAVLJAMO VAM NOVE PROFESORE…

Sunčana Lea Kolbezen, prof. (o sebi osobno)

Diplomirala sam sociologiju i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, nakon čega sam se intenzivno bavila prevođenjem, a kada sam osjetila zasićenje prešla sam u kreativu te više godina radila kao copywriter u prestižnoj svjetskoj agenciji. Uz čisto kreativne zadatke u suradnji sa švedskom trendhunting mrežom radila sam trend analize u regiji koje su korištene kao podloga za kreativne koncepte. Iz osobnih sam se razloga vratila u Hrvatsku i započela nastavničku karijeru, a jedan od većih projekata u kojima sam sudjelovala je Poduzetništvo za gimnazijalce gdje sam kao mentorica sudjelovala i u izradi hrvatsko-engleskog rječnika za poduzetništvo. U radu u XVI. gimnaziji  iznimno uživam zahvaljujući sposobnosti i zalaganju učenika, ali i odličnom funkcioniranju i pozitivnom usmjerenju cijelog kolektiva. U slobodno vrijeme uživam u kuhanju, toj iskonskoj vezi čovjeka i prirode. 

Tea Sabol, prof

Iako je prošlu školsku godinu odrađivala kraće zamjene u XVI. gimnaziji, profesorica Tea Sabol ovu će cijelu godinu provesti s nama. Predaje hrvatski jezik  prvim i četvrtim razredima i govori kako je atmosfera na satu uvijek jako ugodna, opuštena i vesela, no usprkos svoj zabavi i ugodnom okruženju, uvijek uspijeva obraditi cijelo planirano gradivo. Na pitanje o dojmu same škole, odgovorila je: Kao da sam se vratila u svoje školske dane, ali slika je zrcalna – Išla sam u II. Gimnaziju.

Prof. Sabol, osim što je na satu uvijek vrlo vedra s mnogo humorističnih i ironičnih izjava, i sama je u slobodno vrijeme vrlo aktivna - od sviranja klavira, rekreacije u Maksimiru, sve do plesanja salse i, naravno, prebiranja knjiga po policama raznih knjižnica.

S obzirom da se još uvijek prilagođava na okolinu naše škole, prof. Sabol je ispričala kratku duhovitost: I dalje me ne puštaju u školu prije zvona i pitaju koji me profesor poslao da printam.

-Tena G. Cavrić

Anja Sinadinović´, prof.

U školi sve cirkulira, panta rei, kako učenici, tako i profesori. Rastanci od dragih lica uz koja rastemo i sazrijevamo znaju biti teški, no to se ubrzo zaboravi pojavom novog, mladog, nasmiješenog lica spremnog za nove obrazovne pobjede. Upravo tako izgleda Anja Sinadinović, profesorica matematike.

P: Bili ste ovdje na zamjeni prošle godine i sada ste tu već oko 2 mjeseca, pa koji su Vam prvi dojmovi o XVI. i učenicima?

A: Kako ste vrlo, vrlo pristojni. Uzorni ste većinom, okej ste djeca. Što se tiče znanja, konkretno iz matematike - pa čak i nije toliko loše! Bije vas glas da niste  „jaki“ iz matematike, ali s druge strane nekakve osnove koje se predaju i koje ja tražim od vas – pogotovo sad od četvrtaša zato što su ostali prvaši – ostvarujete bez problema. Solidni ste u svakom slučaju!

P: Koje su neke negativne i pozitivne strane kod zanimanja profesora matematike?

A: Negativne su definitivno - gdje god da se pojaviš nisi na dobrom glasu. I naravno da svi dolaze s nekakvim stavom da je to predmet koji se većinom ne voli, koji im predstavlja problem, koji je težak, koji se ne može naučiti, na koji se troše novci za instrukcije i slične stvari. Ta cijela atmosfera oko predmeta je dosta negativna i onda na početku uvijek se moraš boriti s tim da zapravo djeca dobiju nekakav bolji stav o predmetu. Ali opet s druge strane, možda je lakše, pogotovo mladim profesorima, predavati „ozbiljan predmet. Imam osjećaj da se mladi profesori iz  predmeta koje nemate sve 4 godine i koji nisu obvezni na državnoj maturi više trebaju boriti s disciplinom.

P: Što biste rekli - zašto je matematika važna? Ljudi uglavnom kažu da im ona ne treba i pitaju se što će im tangensi i kotangensi u svakodnevnom životu. Zašto se uči matematika sve 4 godine, zašto je obvezna na državnoj maturi?

A: Tangens i kotangens, to su detalji koji definitivno neće trebati svim ljudima. Međutim, s obzirom na  gimnazijsko obrazovanje koje učenike treba pripremiti za fakultet, među 30 ljudi se sigurno pojavi nekakvih desetero  kojima će to trebati. Osi toga, sama matematika kao predmet razvija  logično mišljenje, zaključivanje, razlikovanje uzroka i posljedice i tako dalje. Dakle, za mentalno napredovanje je odlična.

P: Gdje ste odrasli, odakle ste?

A: Makarska.

P: Nedostaje li Vam?

A: Pa ljeti da, ali sam ljeti većinom i dolje. U Zagrebu sam već dosta dugo, tako da mi je ovo postalo kao dom broj 2.

P: Došli ste tu na studij?

A: Tako je. Nakon završene srednje škole. 18 ili 19 godina, nisam ni sigurna.

P: Je li bio šok doći iz nekakvog manjeg grada u Zagreb, i koje su prednosti i razlike? Možete li dati učenicima, maturantima pogotovo, koji će sada možda ići van i naći se u slično situaciji, nekakve savjete?

A: Nije  prevelik šok. Više je šok „mama mi ne kuha i ne čisti“ i „što jesti danas“ i „joj, imam temperaturu 40 – hoću li umrijeti?!“. Ti trenuci su bili šok. Sam život u većem gradu je zabavan.  Važno je brzo naći prijatelje, nekoga na koga se možeš osloniti. . Nakon srednje škole stvaraš zapravo svoje male obitelji – i onda ti bude bolje.

P: Otkuda ideja i ljubav prema matematici i studiju?

A: Bilo mi  je lagano i očekivano da to upišem. Ne mogu reći da  je postojala velika ljubav prema matematici. Jednostavno bio je to predmet koji mi je ležao, koji ne ide svima i onda je zapravo bilo logično da „idem ja na to“. Naknadno shvatiš da ima puno mentalnih izazova koje moraš pobijediti, pogotovo kad nisi neki veliki ljubitelj tih stvari, ali pobjeda je slatka.

Što radite u slobodno vrijeme?
A: Družim se s ljudima, gledam puno filmova i serija, crtam nekad...

P: Profesionalno crtate ili?

A: Na primjer, crtanje stvari po majici. Ili oslikavanje jastučnica ili slične stvari. To su mi hobiji na koje ću potrošiti puno  vremena, improviziranja i snalaženja. Inače stvarno puno gledam filmove, serije, slušam muziku i izlazim.

P: Vi ste mlada profesorica, ali svejedno imate neki „pregled“ različitih generacija. Što mislite o mladima danas – je li istina ono što govore stariji „A kvare se, prije je to bilo bolje...“?

A: Možda se i ja u jednom trenutku nađem u situaciji da govorim „mladi danas su drugačiji“. Mislim da su svi „mladi danas“ bili isti „mladi danas“ uvijek, samo što je okolina bila drugačija i apsolutno sve utječe na jednu generaciju - kako se ponaša, kako provodi. Zapravo je provođenje slobodnog vremena ono što je karakteristično za određenu generaciju. Ako razgovaramo o 60-ima, slobodno vrijeme je dosta drugačije izgledalo nego što danas izgleda. Razlike postoje, ali generalno pričati o nekom srednjoškolskom uzrastu koji je ovakav ili onakav apsolutno nije ispravno i jednostavno ne možemo donijeti  sud. Ja ne mogu reći da su danas drugačiji nego što sam ja bila ili što su moji roditelji bili. Danas imate internet, imate. pristup informacijama. Taj puno lakši pristup velikom broju informacija čini dobro mlađim generacijama. Iako možda previše buljite u ekrane.

P: S kim se družite iu zbornici?

A: S profesorima koji imaju u isto vrijeme pauzu ko i ja..

P: Misao za kraj?

A: Pokušajte možda malo dugoročnije razmišljati i  pobijedite neke trenutne frustracije te odredite prave prioritete u životu.

Petra Galović, 4.d