XVI. gimnazija Zagreb

Lea Bojić: „Lijepo je znati strane jezike, ali najveća vrijednost je u poznavanju i njegovanju vlastitoga.“

Intervju s Leom Bojić, učenicom 2.b razreda, koja je osvojila 6. mjesto na Državnome natjecanju iz hrvatskoga jezika.

1. Zašto si odabrala upravo XVI. gimnaziju?

Oduvijek sam znala da se želim više posvetiti jezicima, posebice španjolskom. U obzir su dolazile samo jezične gimnazije, XVI. mi se činila kao najbolja opcija s obzirom da sam čula jako dobre stvari o njoj u vezi društva i profesora. Također, ima dobru lokaciju. Mogu reći da svoju odluku nisam požalila.

[opširnije]

2. Kako se osjećaš u razredu?

U razredu se osjećam jako prihvaćeno, nitko nije izostavljen. Imamo određene grupice, što je normalno, ali svi se međusobno dobro slažemo i atmosfera je ugodna. Znamo da ćemo si pomoći kad god treba. Drago mi je da sam upala baš u 2.b razred.

3. Kako izgleda tvoj uobičajeni radni dan?

Poslije doručka vidim čemu se prvo moram posvetiti  te pospremim sobu ako je potrebno. Zatim se bacam na posao i, nakon što obavim sve što trebam, odmorim se uz glazbu, čitanje ili odem u šetnju s prijateljima. Nakon škole  također uzmem malo vremena za odmor, a onda prelazim na obveze. Nemojte misliti da je cijeli dan samo učenje. Važno mi je odmoriti se kad trebam, jer se tako jedino i može biti usredotočen na školu i ostale obveze i obavljati sve kako treba. Trudim se dobro organizirati svoje vrijeme, kako bih se mogla svemu dovoljno posvetiti.

4. Na koji način učiš? Koja metoda je najbolja za tebe?

Ovisi o predmetu i gradivu. Nekad si ispisujem bilješke, a nekad pročitam gradivo i nastojim si ga prepričati bez gledanja u izvore znanja. Također ispisujem pitanja i poslije odgovaram na njih.

5. Što te motivira?

Ponosna sam i sretna nakon što odradim dobar posao i dobijem očekivanu ocjenu te znam da će mi to znanje biti od koristi.

6. Zašto si odlučila otići baš na natjecanje iz hrvatskog i kakav su utjecaj na tebe imali tvoji prijašnji profesori?

Na natjecanja iz hrvatskoga jezika idem od 7. razreda jer mi je profesorica iz osnovne škole to predložila i vjerovala je da mogu. To mi je postala tradicija. Jedna od mojih bliskih prijateljica iz osnovne škole također uvijek ide na natjecanja iz hrvatskog i obećale smo si da ćemo tako nastaviti. Što se tiče utjecaja prijašnjih predavača, spomenula sam svoju bivšu profesoricu hrvatskoga jezika. Dandanas je jedna od najboljih profesorica koje sam imala, stalo joj je do toga da nas nauči. S njom smo se mogli i našaliti, ali postojala je disciplina. Hrvatski mi je zbog toga ostao u lijepom sjećanju, što se nije promijenilo u srednjoj školi.

7. Kakvo je bilo cijelo to iskustvo na Državnom natjecanju?

Ovo mi je bilo prvo Državno ikad pa sam bila nervozna. Nisam znala što očekivati i bojala sam se da neću ispuniti vlastita očekivanja, ali atmosfera je bila ugodna. Ljudi su bili jako ljubazni, pogotovo djevojke s kojima sam bila u sobi. Više sam osjećala uzbuđenje nego nervozu. Bilo je to jako lijepo iskustvo. Zaista nisam očekivala uspjeh koji sam postigla, bila sam oduševljena svojim rezultatom. Jako sam zahvalna na  podršci koju sam dobila od obitelji, prijatelja te moje profesorice i mentorice Jasne Košćak, koja je izdvojila puno vremena kako bi me pripremila, osigurala mi sve potrebne materijale i pomogla mi kad god je trebalo. Rado bih ovo iskustvo ponovila.

8. Spomenula si glazbu i čitanje kao najdražu razbibrigu. Koji su jezici  aktualni?

Mislim da se konzumiranjem medija na različitim jezicima naše znanje može usavršiti. Muziku slušam pretežito na hrvatskom, engleskom, španjolskom, francuskom i korejskom. Čitam na hrvatskom, engleskom i španjolskom. Tako upotpunjujem vokabular i upoznajem sintakse svakoga jezika.

9. Kakav je tvoj odnos s hrvatskim, a kakav sa stranim jezicima? 

Zaista volim strane jezike, a najdraži mi je španjolski, Zaljubila sam se u njega dok sam još bila mala, gledajući serije Violetta i Soy Luna. U budućnosti se želim baviti njime. Engleski učim jako dugo, od treće godine, i dnevno se koristim njime u komunikaciji sa svojim prijateljima. Lijepo je znati strane jezike, to nam pruža mnoga nova iskustva i izgrađuje nas kao osobe, ali najveća vrijednost je u poznavanju i njegovanju vlastitoga. Velika je šteta zapostaviti materinski jezik, to je jedna od najtužnijih stvari koja se dogodi kad ljudi odu izvan Hrvatske. Moja ljubav prema hrvatskome izišla je na vidjelo još u nižim razredima osnovne škole. Voljela sam u slobodno vrijeme pisati svakojake priče i sastavke. Ta ljubav je zatim narasla u višim razredima zbog već spomenute profesorice, a nastavlja se razvijati i cvjetati sada u srednjoj.

Intervju vodila: Eva Bat, 2.b