POETSKA ŠETNJA SJEĆANJEM
Projektni nenastavni dan XVI. gimnazije
Uoči Dana Svih svetih, 31. listopada 2024.
Nositelji: mr. sc. Jasna Košćak, prof.
mr. sc. Lada Rebernjak, prof.
Lorena Ponoš, prof.
Učenici 1. a, 1. b, 3. e
Razrednice u pratnji razreda: Jasna Jukić Vukoja, 1. a i Vedrana Turk, 1. b.
Profesori sudionici: Ileana Tomljenović i prof. Sandra Golub.
Uz spomenike Augustu Šenoi, Antunu Gustavu Matošu i Tinu Ujeviću učenici su se sjećali i proslavljali život i rad pjesnika, njihov hod hrvatskim tlom i zagrebačkim ulicama, prinos hrvatskoj i svjetskoj književnosti i kulturi te čitali odabrane stihove. Potom su svakom pjesniku, uz spomenik, položili ružu.
Stihove su čitali: 1. a A. Šenoe; 1. b A. G. Matoša, 3.e T. Ujevića.
Šetnja i spomenici:
- Kip Augusta Šenoe,djelo Marije Ujević-Galetović, Zagreb, 1988.(Kip je postavljen u Vlaškoj ulici povodom sto i pedesete obljetnice Šenoina rođenja.)
August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa (Zagreb, 14. studenoga 1838. – Zagreb, 13. prosinca 1881.), bio je hrvatski novinar i književnik, novelist, romanopisac. Najutjecajniji je i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća razdoblja predrealizma te istinski tvorac moderne hrvatske književnosti. Njegove lirske pjesme koje zauzimaju važnije mjesto samo u prvim godinama njegova stvaralaštva bile su slabijeg uspjeha. Manje je značajan kao ljubavni, a više kao politički i socijalni pjesnik.
- Matoš na klupi,djelo Ivana Kožarića, Zagreb, 1972. (Kip je postavljen na istočnoj strani Strossmayerovog šetališta.)
Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 13. lipnja 1873. – Zagreb, 17. ožujka 1914.), bio je hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist, esejist i putopisac. Smatra se jednim od najboljih hrvatskih književnika. Matoš je središnja osobnost hrvatske moderne te radikalne inovacije hrvatske književnosti koja se ubrzano europeizirala i modernizirala, apsorbiravši suvremena strujanja od simbolizma, modernizma, impresionizma , secesionizma i ostalih pokreta, s osloncem na francusku književnu kulturu od Baudelairea do Mallarmea, Barresa i Huysmansa.
- Tin Ujević, djelo Mire Vuce, Zagreb, 1991. (Kip je postavljen u Varšavskoj ulici.)
Tin Ujević (Vrgorac, 5. srpnja 1891. – Zagreb, 12. studenoga 1955.) bio je hrvatski pjesnik, esejist, kritičar.
Ujević je u pjesmama ostvario snažne naglaske osobne tragike, izrazio duboke tajne duhovne, netjelesne ljubavi, ispjevao himničke psalmodije radu i ljudskom bratstvu, skladao složene filozofske refleksivne orkestracije, razvijao simbolične vizije svemirskih zvjezdanih prostranstava i čežnje za visinama, zanosio se raskošnom ditirambičnošću i predavao zreloj, mudroj staračkoj skrušenosti i sladogorkom pomirenju sa životom takvim kakav jest.
Priložene fotografije tek donekle dočaravaju svečani ugođaj šetnje i proslavljanje hrvatskih književnika.
Mr. sc. Lada Rebernjak, prof.
Projekt: The Jazz Age in American Literature and Culture (Doba jazza u američkoj književnosti i kulturi)
Doba jazza (The Jazz Age) bilo je razdoblje od dvadesetih do ranih tridesetih dvadesetog stoljeća i vrijeme u kojem su jazz glazba i plesni stilovi stekli svjetsku popularnost. Kulturološke posljedice najprije su se osjetile u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je sve i započelo. Izvorno iz New Orleansa, uglavnom potječući iz kulture Afroamerikanaca, jazz je odigrao značajnu ulogu u širim kulturološkim promjenama toga vremena, a i dugo nakon njega.
Izraz jazz age dodatno je afirmirao i unaprijedio američki pisac Francis Scott Fitzgerald. Živeći mondenim i ekscentričnim životom on postaje generacijskim piscem i simbolom ovog poslijeratnog američkog doba. U visokonakladnim revijama objavljuje kratke priče, uglavnom u formi intimnih portreta izmaštanih pojedinaca, koje se mogu naći u zbirkama Flappers and Philosophers (Mondenke i filozofi, 1920.) i Tales of the Jazz Age (Priče iz Doba jazza, 1922.).
Projektom Doba jazza u američkoj književnosti i kulturi (The Jazz Age in American Literature and Culture) nastojala su se obuhvatiti glavna obilježja ovog razdoblja američke književnosti i kulture. Učenici 3. b i 3. e, sudionici projekta, od ponuđenih su tema izabrali podteme i naslove svojih prezentacija, a zatim su ih održali u svojim razredima.
Lara Stojanac i Marko Latin obradili su Fitzgeraldov roman Veliki Gatsby (The Great Gatsby), od čijeg se objavljivanja upravo ove godine navršilo stotinu godina. Opisujući život na Long Islandu te pripadnike newyorškoga visokog društva, Fitzgerald ocrtava bezvrijednu svakodnevicu nove američke elite, koja, zaslijepljena samodopadnošću i pritajenim ljubavnim žudnjama doživljava kraj romantičnih zabluda o vlastitome uspjehu. Slojeviti likovi poput Jaya Gatsbyja, špekulanta i krijumčara koji je zaljubljen u Daisy Buchanan, zavodljivu i ispraznu bogatašicu, njezinog supruga Toma Buchanana, Myrtle i Georgea Wilsona te modernističkog pripovjedača Nicka Carrawaya, mladića s američkog Zapada, uklopljeni su u kompleksnu priču i vjeran su prikaz vremena u kojemu je nastala. Uz ljubavnu priču i etičke dvojbe, u romanu se mogu naći i teme povezane s američkom kulturom i načinom života poput zabave, ambicioznosti, dekadencije, sjaja i dokolice viših društvenih slojeva.
Sonja Mlinac govorila je o Osnovnim pojmovima iz Doba jazza (Basic Concepts of the Jazz Age), pritom se osvrnuvši na njegove osnovne značajke: veliku popularnost jazz glazbe i plesa te rastući osjećaj slobode i modernosti.
Tomislav Horvat ovom je projektu pridonio temom Jim Crow: Segregacija u Doba jazza (Jim Crow: Segregation in the Jazz Age). Jim Crow bio je naziv rasnog sustava koji je djelovao prvenstveno, ali ne isključivo, u južnim i pograničnim državama između 1877. godine i sredine šezdesetih godina 20. stoljeća. Jim Crow označavao je puno više od tek niza krutih zakona protiv crnaca. Bio je to način života. Tijekom Doba jazza, zakoni Jima Crowa i rasna segregacija bili su duboko ukorijenjeni u američkom društvu, posebno na jugu. Iako su u Doba jazza crnačka kultura i glazba doživjele procvat, a i jazz glazba svoj uspon, ono se također poklopilo i s razdobljem kad su ovi zakoni bili najrigidniji i tako često stvarali složeno i kontradiktorno okružje.
Luka Prašnički obradio je temu Doba jazza i Velika depresija (The Jazz Age and the Great Depression). Dok su obilježja Doba jazza dvadesetih godina 20. stoljeća živopisna kultura, ekonomski napredak, uspon jazz glazbe, i osjećaj slobode, Velika depresija, koja započinje slomom burze 1929. godine, donosi sa sobom široko rasprostranjeno siromaštvo i ekonomske teškoće, nezaposlenost i društvena previranja.
Nika Šerkinić izložila je roman Ernesta Hemingwaya A sunce izlazi (The Sun Also Rises), koji također pripada Dobu jazza. Objavljen 1926. godine, to je prvi Hemingwayev veliki roman koji dočarava raspoloženje, osjećaje i stajališta skupine razočaranih iseljenika u poslijeratnoj Francuskoj i Španjolskoj.
Leonarda Ružić Periša izabrala je temu Žene u Burnim dvadesetima (Women in the Roaring Twenties). U Burnim dvadesetima žene su živjele u eri napretka, ali suočavajući se s neprestanim problemima. Dok su neke, osobito mlade i urbane žene, prihvatile nove slobode u modi, društvenom životu i osobnom izražavanju, mnoge su doživljavale kontinuiranu diskriminaciju u obrazovanju, zapošljavanju i političkim pravima.
Vita Klarić razredu je predstavila oblike zabave i plesa (Entertainment and Dancing). U Doba jazza karakteristične su i promjene društvenih normi i zabave, a mlađe generacije prihvatile su nove oblike glazbe i plesa, često podrijetlom iz afroameričkih zajednica. Plesovi poput charlestona i foxtrota, uz pojavu plesnih dvorana i noćnih klubova, postali su središnji dio društvene scene.
Lua Demoulin definirala je i opisala pojam koji se u Doba jazza često susreće: Moderne mlade žene (Flappers). Pripadnice subkulture dvadesetih godina dvadesetog stoljeća prihvatile su slobodniji i moderniji način života, usprotivivši se tako tradicionalnim normama svojeg vremena. Njihova prepoznatljiva odjeća poput kratke suknje, kratka kosa, uživanje u jazz glazbi i plesu (osobito charlestonu) te preispitivanje društvenih očekivanja odlike su dotad neviđenog ženskog izgleda i ponašanja.
Lara Gogić upoznala je razred s temom Jazz klubova (Jazz Clubs). Doba jazza, uz značajne kulturološke promjene, obilježavaju i brojni kultni jazz klubovi, osobito u gradovima poput New Yorka i Chicaga. Ta mjesta, od raskošnih objekata do manjih, intimnijih prostora, postala su središnja točka glazbene, plesne i društvene scene tog vremena.
U svojem opsežnom prikazu, Ivon Petrač govorio je o Jazz glazbi (Jazz Music) i njezinom razvoju. Jazz je glazbeni oblik, često improvizacijski, koji su razvili Afroamerikanci, a na koji su utjecali i europska harmonijska struktura i afrički ritmovi. Sve o čemu je govorio, Ivon je potkrijepio nizom impresivnih glazbenih primjera.
Doba jazza, koje se često povezuje s Burnim dvadesetima, spoj je tradicionalnih i modernih vrijednosti, a jazz glazba i s njom povezana kultura glavni su pokretač svih promjena.
Mr. sc. Lada Rebernjak, prof.
PROJEKT IZ PREDMETA ŠKOLA I ZAJEDNICA I IZ ENGLESKOG JEZIKA: VOLONTIRANJE I DOBROTVORNE ORGANIZACIJE U HRVATSKOJ I UJEDINJENOM KRALJEVSTVU (VOLUNTARY WORK AND CHARITIES IN CROATIA AND THE UNITED KINGDOM)
Projekt je proveden od rujna do lipnja šk. godine 2024. / 2025.
Nositelji projekta bili su: Kornelija Medić, prof. i Lada Rebernjak, prof. te učenici drugih, trećih i četvrtih razreda XVI. gimnazije.
Cilj projekta bio je razumjeti smisao volontiranja te pritom kod učenika razvijati odgovornost, empatičnost i socijalne vještine te omogućiti učenicima (kako sudionicima projekta tako i svima ostalima) cjelovit uvid u sličnosti i razlike u volonterskom radu te ustroju dobrotvornih društava ili humanitarnih udruga u Hrvatskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Projekt se izvodio na nastavi predmeta Škola i zajednica (prof. Medić) te na nastavi Engleskog jezika (prof. Rebernjak, samo u 4.b; učenice koje su sudjelovale u projektu su: Vita Fiket, Mara Jordan, Franka Marović i Antonija Žafran).
Svi nositelji i svi sudionici projekta tijekom školske godine mogli su se uključiti u planirane posjete domovima za djecu te domovima za osobe starije dobi te ponekom dobrotvornom društvu ili humanitarnoj udruzi.
Tijekom školske godine učenici su posjetili Volonterski centar, organizaciju koja se bavi razvojem i promicanjem volonterstva, Hrvatsku Knjižnicu za slijepe, u kojoj su tri odrasle osobe govorile o problemu vlastite slabovidnosti, ali i o zadovoljstvu vlastitim životima, Dom za starije osobe Medveščak, gdje su za štićenike doma učenici organizirali radionice iz stranih jezika te Centar za djecu u Nazorovoj ulici. Zagrebački humanitarci odazvali su se našem pozivu u školu pa je u ugodnom druženju gđa. Mia Sofilić Gaćeša učenicima opisala djelovanje ove humanitarne udruge. Zagrebački humanitarci pružaju humanitarnu pomoć, pokušavaju poboljšati kvalitetu života osobama slabijeg imovinskog statusa, samohranim roditeljima, djeci s poteškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom, te starijim i nemoćnim osobama.
S obzirom na Ujedinjeno Kraljevstvo dobrotvorne organizacije imaju duboke korijene koji datiraju još iz srednjeg vijeka. Samostani i crkve bili su glavna središta za pomoć siromašnima i potrebitima. Donacije crkvi često su se rabile kako bi se siromašnima omogućila hrana, odjeća i sklonište. Dobrotvorne organizacije postoje gotovo devet stotina godina. Jedna od najranijih je Bolnica sv. Križa u Winchesteru, koju je 1136. godine osnovao unuk Vilima Osvajača. Bolnica se još uvijek brine za starije osobe i osigurava kruh i pivo putnicima koji navrate. Prema prihodima koje ostvaruju, najbolje dobrotvorne organizacije u Ujedinjenom Kraljevstvu su: The British Council, The Arts Council of England, United Learning, LTD i Cancer Research UK. Dobrotvorna organizacija u Ujedinjenom Kraljevstvu mora biti osnovana isključivo za ono što se naziva javnom dobrobiti. To znači da njezina jedina svrha mora biti dobrotvorna. Dobrotvorne organizacije ne mogu ostvarivati profit. Sav novac koji prikupe mora biti namijenjen postizanju njihovih ciljeva i moraju biti od javne koristi. Volontirati u Ujedinjenom Kraljevstvu znači provoditi neplaćeno vrijeme radeći nešto na dobrobit drugih. Volontiranje može biti formalno te ga mogu osmisliti organizacije ili neformalno, unutar zajednica. Volonteri mogu prikupljati novac, podržavati ili voditi događanja, sklapati prijateljstva, savjetovati, davati smjernice i informacije, pružati prvu pomoć, pružati pravnu i administrativnu podršku, itd. Organizacije javnog sektora također rade s volonterima. U Ujedinjenom Kraljevstvu svatko ima pravo volontirati. Volonteri mogu studirati, raditi ili biti u mirovini, a mogu biti i bilo koje dobi i bilo kojeg podrijetla.
Mr, sc. Lada Rebernjak, prof.
