U sklopu projekta „Umjetnost kao spona“, učenici naših Likovnih grupa posjetili su Tiflološki muzej.

Tiflološki muzej jedan je od rijetkih specijalnih muzeja u Europi koji se bavi problematikom osoba s invaliditetom, poglavito osoba oštećena vida.

Uz zanimljivo vodstvo po stalnom postavu muzejske pedagoginje savjetnice i više kustosice Željke Sušić, doznali smo o začecima institucionalne brige za slijepe, svakodnevnom životu u Zemaljskom zavodu za odgoj slijepe djece uz popratni film, kao i o razvoju pisma za slijepe. Vidjeli smo i likovne radove slijepih autora Remzije Đumišića i Sanje Fališevac. U Tamnoj smo sobi osvještavali svoja osjetila – sluh, njuh, okus i opip. Njome se želi upoznati, odnosno približiti i osvijestiti nemogućnost primanja informacija iz okoline pomoću vida. Okušali smo se i u pisanju brajice, na raznovrsnim vježbama u sklopu radionice, saznali smo kako pristupiti slijepim i slabovidnim osobama u pojedinim situacijama, koje su upute ili pravila za hodanje s osobama koje koriste bijeli štap te naposljetku izveli vježbu crtanja samo po verbalnim uputama, tj. opisu.

Bilo je vrlo spoznajno, dirljivo i zanimljivo.

Zahvaljujemo gospođi Sušić, studenticama i Tiflološkom muzeju, na zanimljivom i interaktivnom vodstvu i gostoprimstvu!

“Bilo je kratko, slatko i poučno! Imali smo priliku u tamnoj sobi se osloniti na ostala osjetila osim vida, na kojeg se najčešće oslanjamo. Kustosica nas je provela kroz kratku povijest početka škole za slijepe osobe i pokazala nam i stara pisma te spravice kojima se danas olakšava slijepim ljudima olakšava funkcija u modernom društvu. S dvije studentice smo imali radionicu u kojoj smo osim pisanja na Brailleovom pismu i iskusili kako je to biti slijep te kako prići takvim osobama na ulici.

Odlazak mi je čak probudio želju da naučim Brailleovo pismo :)” Mihaela

Maja Marović, prof.