U četvrtak, 9. travnja, imali smo čast i zadovoljstvo slušati životni put našeg bivšeg učenika Miljenka Petraka, čije je gostovanje organizirala ravnateljica Jadranka Tukša. Svoje bogato i zanimljivo životno iskustvo rado je prenio novim generacijama. Razrednik mu je bio profesor fizike Zlatko Celižić, a maturirao je 2000. godine. Iako je gajio veliku ljubav prema filozofiji i francuskom jeziku, odlučio se za studij prava u Zagrebu. Po završetku studija radio je različite poslove, a posljednjih 13 godina zaposlen je u Luxembourgu na Sudu Europske unije kao pravnik lingvist na Odjelu za pravno prevođenje na hrvatski jezik. Zanimljivo je da ondje radi čak pet osoba koje su završile našu gimnaziju.

Tijekom školovanja učio je engleski, francuski, španjolski i ruski jezik, a kasnije se dodatno usavršavao u njemačkom i talijanskom. Učenike je zanimalo postoji li „kvaka“ koja im može olakšati učenje stranih jezika. Kao ključ uspjeha naveo je svakodnevni rad – svaki dan kratko posjeti neki strani portal i pročita bilo kakvu vijest na tom jeziku. Mali koraci su ključni u održavanju memorije jezika. Istaknuo je da mu je talijanski bilo najteže naučiti jer ga je posljednjeg učio, a s većim brojem jezika kojima je vladao bilo mu je potrebno uložiti više truda u usvajanju novih riječi. S druge strane, poznavanje više jezika omogućuje njihovo međusobno povezivanje.

Učenike je zanimalo i kako doći do zaposlenja na međunarodnim sudovima. Objasnio je da je osnovni preduvjet diploma pravnog fakulteta, ali da dodatne specijalizacije i aktivnosti znatno povećavaju mogućnosti zapošljavanja, osobito na početnim pozicijama gdje je konkurencija velika. Naglasio je da je naše obrazovanje kvalitetno, ali i da uspjeh uvelike ovisi o pojedincu, njegovu trudu i načinu na koji koristi svoje vrijeme i koliko se dodatno usavršava.

Rado se prisjetio srednjoškolskih dana te istaknuo kako ga je iznenadilo što je u njegovo vrijeme u školi bilo vrlo malo muških. Kroz šalu je rekao da je njegov razred bio s najviše dečki, ali ih je bilo tek osam pa su jedva krpali ekipe za nogomet jer cure baš i nisu bile raspoložene za igru. Kasnije mu je to iskustvo zapravo dobro došlo budući da je često radio u okruženju s većim brojem žena.

Najdraži predmeti bili su mu filozofija i francuski jezik, dok mu je matematika predstavljala najveći izazov, što je dodatno utjecalo na njegov odabir studija prava. S osmijehom je istaknuo da su mu najdraže mjesto u školi bile stepenice ispred zgrade tijekom velikog odmora.

Na pitanje koja riječ najbolje opisuje XVI. gimnaziju, s velikom zahvalnošću je odgovorio – ponos.

Katarina Škrabo, prof.